Marketing
"Radi kako misliš da je najbolje, a bit će što mora biti"
O prvom matchu s Botvinnikom, Smislov je iznio svoje utiske na jezgrovit način: «Naš prvi meč, odigran daleke 1954. godine, za mene nije značio samo borbu na psihološkom planu, već sam akcent dao na stvaralačku stranu. Moje pripreme bile su opsežne i vrlo temeljite. Ukratko, izvršio sam ogroman rad i zapisao na skoro tisuću kartona sve važnije Botvinnikove partije sa svojim primjedbama na njegovu igru u svim fazama. Znači, izučio sam sve njegove sheme, varijante, koje su mu omiljene, naravno i otvaranja koja mu ne leže. Moje pripreme, uostalom su odražavale moje načelno gledanje na šah, jer mene u ovoj oblasti ljudskog duha oduvijek su zanimale objektivne vrijednosti. Štoviše, ja jesam izučavao šahovsku individualnost suparnika, njegov ukus i način igre, ali jedino zato da bih psihološki bio spreman za borbu. Bez obzira što je moj suparnik poveo 3,5:0,5, nisam gubio nadu a ni vjeru u sebe.
Znao sam , istina, da i pobjede i poraze treba primiti mirno, dostojanstveno, da ne kažem filozofski. U teškim trenucima, kad čovjeku ne ide, uvijek sam se sjećao svog starog profesora Lofskoga, koji je doživio duboku starost, nešto preko devedeset godina, znao je obično reći: «Radi kako misliš da je najbolje, a bit će što mora biti». U nastavku matcha, igrao sam koliko sam mogao bolje, a rezultat od 12:12, mene je uvjerio da sam sazreo i dorastao u borbi za šahovsku krunu. Ali, za nove podvige, trebala je nova pobjeda na turniru kandidata.»
Kasnije je Botvinnik priznao, da je Smislov u igri konačnica nadmašio Bornsteina, mada je manje koristio psihološki faktor. Botvinnik i Smislov su u mnogo čemu bili slični – prvnestveno po suzdržanom ponašanju, metodičnosti i sustavnosti i po težnji o favoriziranju objektivnog šaha. Razumljivo, svatko je od njih zastupao svoje koncepcije u skladu sa shvaćanjem šahovske igre, a i po osobnom ukusu i svaki je pobjeđivao u slijedeća dva matcha u onom momentu u kojem je iskazao bolju formu i kvalitetniju igru.
«RUS NE MOŽE IZGUBITI»
Uz izuzetak prvih šest partija, Smislov je dalje igrao poduzimljivo atraktivno, ali ne i duboko. Težište je stavljao na zaoštravanje u središnjici, što je istina, razumljivo s obzirom na Botvinnikovo majstorstvo i snagu u završnici, ali je ujedno u tome slaba Smislovljeva strana. Pa ipak, stekao se utisak da su pojedine partije igrane nekako nemarno, kao da su održavala neko zadovoljstvo, što je glavna bitka bila odlučena u Zurichu, a ovo sada je predstavljao samo epilog, jer tu u stvari, «Rus ne može izgubiti».
O ovom meču Vladimir Vuković je napisao slijedeće: «Po tijeku matcha, a mislim i po potencijalnoj snazi Botvinnik je trebao potući Smislova, a što se to nije dogodilo, ima se pripisati izvjesnom opadanju Botvinnikove šahovske moći i s tim u vezi i slabijim pripremama.
» Za meč pa i za pojedine partije tijekom meča, Botvinnikov glavni interes kao da je usmjeren na nešto drugo a ne na šah i po tome on sliči Laskeru, a ne Aljehinu. Mihail Botvinnik kao da stoji u mjestu i ne raste dalje, ne osjeća unutarnju potrebu umjetnika da nadmaši ono što je već osvojio i da od suvremenika izmami priznanje: «Tako se igra šah».
O igri Vasje Smislova stajalo je : «Smislovljev način igre ostavljao je u nekim partijama utisak prenaglašenog avanturizma, koji je na oko ispao kao optimizam, a možda je samo prikrivao neki podsvjesni strah. Smislov možda i vjeruje u taj strah, s kojim je Aljehin jednostavno rušio manje veličine, ali Botvinnik je ipak prestabilan, a osim toga ostaje pitanje dokle se danas može doći, s tim dinamiznom protiv savršenije kompezacijske tehnike suvremenih velemajstora. Drugim riječima, Smislov nije prisilio suparnika da se šahovski «usija», do krajnje točke ključanja i to je i šteta za povijest šaha.
Meč ne samo da nije dao, takoreći, znatnije teorijske rezultate, nego je osim toga slabo odgovorio i na ostala pitanje umjetnosti danas: «Koliko vrijedi Aljehinov dinamizam, jesmo li ga prevazišli ili ga još ne dostižemo? Bronstein je u meču s Botvinnikom dao takoreći jednog odmjerenog Aljehina koji je ugrozio Botvinnika i to je bio doprinos koji je dao taj meč. Uostalom, zreliji Bronstein mogao bi biti još opasniji i zanimljiv bi bio match između Bronsteina i Reshevskog i to zato što protiv Amerikanca ne bi važila krilatica «Rus ne može izgubiti». Na poziciju šahovske povijesti, Botvinnik bi morao izaći u punoj formi.»
Post je objavljen 10.07.2006. u 11:18 sati.