napokon sam uspjela zaspati. Dala sam Tylenolu PM jos jednu sansu, te me poslao u zonu spavanja jucer u 7 ipo. Sad je 5 ujutro, tako mogu reci da imam danas dovoljno vremena za -kvarc, rad na diplomskom, lagani shopping (zavrsna kupovina - neki imaju rodendan), rad na novom projektu itd...
Na zahtjev MOKI-a, evo pisem mali tutorial za osvjetljenje. Sorry sto neznam sve nazive na hrvatski, ali engleski nazivi nebi trebali biti toliko udaljeni od hrvatskih (bar se nadam).
Inace Moki, vidjela sam stranice, javi mi se na mail, imam nekoliko pitanja jer planiram projekte neke. Moj mail je dolje u komentarima
Pa da pocnemo.
Osvjetljenje je jedan od najvaznijih djelova snimanja bilo kakvog projekta - fotografije, filma, video, 3d animacije itd... Osvjetljenje je za razliku od kompozicije, nacin na koji ljudsko oko prihvati danu nam situaciju kao dio "istine" dok kompozicija navodi pricu. Osvjetljenje takoder moze navoditi pricu, ali glavni fokus su emocije i realnost. Moj cilj danas je govoriti o klasicnom osvjetljenju (3 point lighting) te o razlicitim svjetlima, kao i primjerima (dobrim i losim) osvjetljenja u danasnjim medijima.
Posto imam iskustva u svim medijima gore navedenim, mogu reci bez i malo sumnje - ono sto naucite u fotografiji mozete primjeniti na filmu, koncepti su isti, mozda za film malo razradeniji (radi dinamike medija) ali sve je to ista politika :).
Razlike u osvjetljavanju za film od npr. fotografije su te sto na filmu imate glumce koji se krecu, tako vase osvjetljenje mora pratiti od pocetka do kraja pokret te osobe - takoder bilo bi dobro da je konstatno, te da se glumac ne "gubi" jer onda se dobije osjecaj da je sve varka. Oko je jako osjetljivo na promjene, vise smo svi nauceni sto je kvalitetno a sto ne, tako tesko je lazirati nesto sto valja.
Jeste li se ikad zapitali zasto vise gledate americke serije nego npr. hrvatske. Osim sto tu igra veliku igru scenarij i dialog (koji je u dosta slucajeva - ajme majko) jedan veliki problem hrvatske produkcije je - cinematografija (osvjetljenje i kompozicija). Vidim u nekoliko zadnjih godina vucu sve koncepte iz telenovela (sapunica), sve je jednako osvjetljeno (hi key- nema sjena), nema ni dubine - volumen ne postoji jer je sve "flat". Likovi su tipicno ili dobri ili zli, nema izmedu, a teme su katastroficne. Sve produkcije se cine jako plasticne i ne realisticne - znate da je snimano, tesko se uziviti kad vidite jedan veliki mlaz svjetla od 2k reflektora. Sjecam se da sam vec u cetvrtom osnovne pocela prigovarati staroj na glumu na tv-u jer je sve bilo tako teatralno - glumci su glumili da ih se cuje u zadnjim redovima (helloooo postoje mikrofoni) a bilo je i ocito da su svjesni kamere - veliki no no. Tako vec tad sam znala da nesto moram uciniti oko toga, te je tako pocela moja obuka za tv/film. Stara i ja nemozemo gledati tv skupa (pogotovo hrvatski) jer ona popizdi na moje popizdjivanje kad vidim npr. u Villi Mariji prije dvi godine ono mikrofon upada u scenu i nitko to nema muda nanovo snimiti- wtf!
Aj dobro, super primjer dobre hrvatske cinematografije je " Tko pjeva zlo ne misli". Taj film je meni zakon i dan danas mi ga je drago gledati i mogu se uziviti u njega - bez obzira sto je iz 1971, znak dobrog filma jest da je postao "timeless".
Kad se snima projekt, prvo se mora vidjeti s cime se snima - film ili digitalni video (digibeta, beta, D5, HD-high definition, miniDV itd). Razlike izmedu filma i videa su poprilicno velike. Americke serije se jos uvijek snimaju u filmu i od videa u HD formatu - vecinom HDCAM.
Sad da objasnim ovo : aspect ratio i velicina frame-a.
Televizija u svijetu nije jednaka.Koristi se nekoliko razlicitih signala i verzija . U americi je npr. NTSC sto je velicina ekrana 720x480 pixela. A brzina frame-a je 29.97 f po sekundi. U evropi imate dvije poznate verzije SECOM (francuska) i PAL( svi ostali). Pal je nesto veci a frameovi su 25f po sekundi. Film je 24 f po sekundi. Poznato je da je europska televizija "realisticnija" - to je zbog rezolucije i blizine 24f po sekundi, na sto je oko tako naviklo reagirati.
A sad - film. Film ima nekoliko opcija, ja cu spominjati samo pofesionalno koristene - super 16 mm i 35 mm -velicina filma. Indy filmovi vecinom koriste super16mm, jeftiniji je a moze se i "blow up" do 35mm. A 35mm ili Panavision, je standardni format za hollywoodske filmove. Studio filmovi.
Sto je tu sad tolika razlika izmedu video i film? Rezolucija filma je i do cetiri puta veca od rezolucije videa. Film imate 2k, 4k i cak 8k - cetiri k je najkoristeniji - rezolucija frame-a je 4096px - 2731 px. Dok je najbolje HD video kamere 1920x1080px. Takoder je tu i boja koja je u vecini videa 8-bit, dok je na filmu 16bit-32bit. Te je i kontrast siri u filmu nego u videu, sto znaci da morate drugacije osvjetljivati za film a drugacije za video, jer ce oba medija drugacije processirati sjene i highlights.
ok-blizu smo, :) Sad kad znamo da za film i video osvjetljenje je drugacije postaje nam jasno zasto dosta hrvatskih cinematografa pronalazi jako tesko za osvjetliti scenu koja se npr. snima na BETI (video), dok su oni naucili osvjetljivati za film - i tu se desava kaos!
Pocnimo sa osnovama :
3 point lighting. Osvjetljenje sa tri kuta.
"3 point lighting" je najosnovniji oblik osvjetljenja - sastoji se od KEY LIGHT (glavni izvor svjetla) FILL LIGHT ( popunjavac, koristi se da se "ubije" / oblikuje sjena nastala od KEY svjetla) te BACK LIGHT ( osvjetljenje od iza leda, stvara se "RIM"(highlight na kosi) te se odvaja subjekt od pozadine).
Diagram:
Primjer(obratite paznju na kosu i RIM light sto je nastao od back light- taj highlight u kosi- bijela crta):
Sa 3 point lighting, zapocinjete putovanje u svijet cinematografije, kao glavnu osnovu, a polako se onda dodaju informacije na ovo i siri se koncept "znanja".
Glavno je da prije nego sto pocnete snimati nesto/nekoga, da napravite diagrame i razmislite sto ce vam trebati, a o tome cu u sljedecem postu. Ovo je prevelika tema za zabiti u jedan post, jer sa svakom novom recenicom moram vam dati jos 10 pojmova :)
Za vidjeti vise razlika izmedu film-a i videa procitajte KODAKOV TUTORIAL