„Jer osamdesete, su bile godine,...“, to su prve riječi jedne popularne pjesme, koja govori o vremenu kad se sviralo i pjevalo prije četvrt stoljeća. Mi smo 80-te jučer doživjeli na drugačiji način. Prabaka mog sina (po supruginoj liniji) Kata, koja je rođena zapravo na današnji dan, obilježila je točno toliko godina svog života. Napravili smo joj iznenađenje. Stigli smo sa 5 automobila, bilo nas je preko dvadeset. Dogovarali smo se tjedan dana, netko je nešto donio, netko piće, neko tortu, meso za roštilj i slično. Iako smo to vješto tajili do zadnjeg trenutka, prabaka je ipak uspjela doznati od susjede za tu „psinu“. Ipak nismo postigli efekt potpunog iznenađenja ( a možda i bolje, da ju ne bi srce „strefilo“). Kata se izdala time što je već imala narezana 2 kulina i skuhanu juhu koju je nastavila u 7 sati ujutro. Mi smo svi stigli oko podneva i krenuli sa čestitanjem, a onda s roštiljem i feštom. Treštao je veliki radio-kazetofon, igrao se nogomet, a ja sam bio kao smušen jer sam došao sa svirke oko 6 sati ujutro. Bio sam neispavan i umoran. Bilo je baš lijepo, ja sam se malo prošetao do šume na brdu poviš sela i odmorio na klupi u debeloj hladovini, i sve u svemu dobro je bilo. Baki Kati smo svi poželjeli dug život, a kum Mario joj je poželio još barem 20-tak godina života, na što je ona vješto reagirala duhovitom sarkastičnom primjedbom: „Ti ćeš onda imati preko 60, tko zna hoćeš li ti to doživjeti?“ S bakom Katom se nije šaliti, a pogotovo kad su u pitanju godine.
Post je objavljen 10.07.2006. u 11:25 sati.