Ako ćemo dijeliti ljude na one koji imaju sklonost umjetnosti ili sportu, ja sam uvijek bila sportski tip.
Nema sporta kojim se nisam bavila (lažem, ima), ali nakon početnog oduševljenja brzo mene prođe volja. Zainteresira me nešto na par mjeseci i onda, doviđenja đaci! Nakon što, naravno, pokupujem svu opremu koja mi treba. Najviše što me do sada držalo je tea-kwon-do. To sam trenirala par godina, i jako mi je dobro išlo, ali morala sam odustati. Bila sam rastrgana na previše strana i morala sam birati između. Posla-izlazaka-faxa-sporta. Žrtvovala sam sport.
Kasno mi je danas za nekakve profesionalne vode, a niti me je to kada zanimalo, ali baviti se sportom rekreativno uvijek je dobrodošlo.
Unazad dvije godine nisam guzicom mrdnula. Zadnje me je prije 3 god. Uhvatio biciklizam. Kupila ja i novo biciklo i s prvom kišom odustala. Poslije nisam ni sijela na njega.
Ovo sada pišem, jer me ponovno uhvatilo „sportsko nadahnuće“. Ovaj put su u pitanju role.
Nemam pojma zašto ja nisam prije rolala?!
Sjećam se da sam kao klinka imala koturaljke, se sjećate toga?! ( Pogledaj sliku) Role vulgaris. Nije mi to tada išlo bog zna kako, stalno mi je noga ispadala iz onih remenčića, a one s cipelom su imali samo oni kojima su starci u Njemačkoj. Pošto to koturaljkanje nije bilo ni najmanje jednostavno, ja i prijateljica smo se dosjetile bolje namjene tih koturaljki. Kolica za lutku. Staviš lutku u sjedeći položaj na koturaljku, zavežeš za koturaljku da ne ispadne, privežeš špagu na koturaljku i furaš ulicom. I, što je najbolje, odmah imaš dvoja kolica.
Jučer sam prvi put stala na role. E, što je to dobro!!! Ispočetka sam bila malo nesigurna, ali kasnije mi je sasvim solidno išlo. U sat i kusur što sam se vozila nisam ni jednom pala. Al me jutros bole prepone. Ne mogu nogu preko noge prebaciti, a hodam ko' da sam bure jahala.
Išla sam jutros pod gablecom pogledati role. Kupujem ih popodne (mada znam da će „plesati“ samo jedno ljeto)!!!
Post je objavljen 10.07.2006. u 11:11 sati.