topli povjetarac me je izludjivao...
sanjive oci su me izdavale i nisam vise mogao gledati..
zagrlio sam jastuk , onaj jastuk....
jastuk snova...
uzivao sam u suncu koje se probijalo u sobu
telefon je smirujuce pijuknuo, kao da je u dosluhu sa nekim tamo ljudima
sto raditi?
nista? lijeno sam se okrenuo...
tko jos spava u nedjelju u tri popodne...nedjelja mi je i inace najgori dan za ubiti vrijeme
vec sam toliko puta padao u iskusenje da nekog nazovem...
i nisma i bio sma ponosan na to...
sad se osjecao toliko slab...slab na sve...
da je netko nazvao ne bih mogao glumiti..ne vise
pozivala se na dogovor o kavi
pa znam da smo se dogovorili, jucer...
mogu li ja voziti? naravno
dosao sam , ona je vec cekala sa suncanicama stavljenim na oci tako da znas da nesto kriju...
to je moja najdraza sestricna :)
ona zvala na kavu ... ovo je nesto novo ...
iako je ona ista kao i ja...
pricljiva i ona se vise smijesi od mene
sad znam da nam je to u familiji... :)
(mislim na pricljivost...kod ans samo krajnosti vaze ili nemozemo prestat pricat ili nikako nas nagovorit da pricamo :)) )
sjedamo na terasu...
moram ti nesto ispricati...
prvo se zagrijavamo sa temama kako se najbolje zabavimo dok idemo preko volje vani...
i tko u biti i to radi
iznenadjuje se dok saznaje neke stvari o meni...
i ja o njoj...
osjecam da sam otvorio dusu...
i ona... oboje sjedimo tako uz kavu i janu od jagode .... (bar mislim da je jana.. )
hladno mi je , smijem se ...
ne mogu joj reci da mi je hladno samo zato sto sjedim tu gole duse...
ipak neke stvari ne mogu joj reci...
ipak j eona dobri duh i ne mogu joj reci bas sve...
iako mi je ona rekla bas sve , koliko je mogla od srama...
samo sam joj znacajno rekao
ma znam sve iz prve ruke..
i tu sam stao...
definitivno...
razmisljam u sebi...
kako cudno se dogadja u zivotu i kako se neke stvari ponavljaju..
ne zelim da se neke stvari ponove...ne njoj...
"pa sto se to dogadja"
"ma nije to nista..., samo stani sad dok mozes...."
samo sto je ona imala snage stati...
eh sad se razmisljam...
mozda ima nesto u genima...
ili samo u ljudima...
samo se nadam da ce se ona bolje osjecati od mene..
i da samo sam joj rekao jednu stvar...
i ona meni ustvari...
bolje nesto napraviti i znati kako to izgleda iz prve ruke nego ne napraviti i pitasti se cijeli zivot kako bi to izgledalo...
nesto tako..
i moram reci da je to pametan zakljucak.. i moj...
carpe diem
ovo je post posvecen samo njoj.. :*
Post je objavljen 10.07.2006. u 09:20 sati.