Eto, napokon je svršija i ovi cirkus. Talijanci su tukli Francuze u utakmici koja će bit zapamćena po onome neobjašnjivome potezu velikoga Zinedina. I za dvadeset godina zaboravit će se da je, ko li ,Grossi, zabija zadnji penal za trijumf azzura, ali će se pamtit da se jedan veliki igrač oprostija ovakvon velikon glupošću. Jer šta mu je Materazzi reka da reka, nije smija onako reagirat na kraju velike karijere. Bit će ovo opet napokon «notti magice» koje Talijani čekaju još od Paola Rossija, Cabrinija i Zoffa i njihove zlatne 1982.
E sad, po čemu ću ja pamtit ovo prvenstvo: po Cicinoj nerazumnoj aroganciji na kraju neuspješne akcije u Njemačkoj, po pizdarijama koje su pravili suci utakmica, po komentatorskin «bravurama» Vele i Bogdana (ono o Nedvedu, igraču sa obe noge je ostalo za anale), po one tri legende iz reklame za Karlovačko i po meni najvećem otkriću Mundijala, fantastičnoj i jedinstvenoj Mili Horvat. Đavlu i Canavaro i Zidane i Buffon i Materazzi i Riberri i Figo i Schweinsteigger i Podolski i Ronaldo, ma za mene je ona junakinja prvenstva. Moga bi je gledat da vodi emisije i o prvenstvu svita u vezenju goblena ili mini golfu. Unatoč ponekome gafu i nesmotrenosti koja joj se digod dogodi, te činjenici da i nije bila baš najupućenija u sve šta se događa u Njemačkoj, takvu fantastičnu, a prirodnu i nenametljivu žensku nisan odavno viđa na našin tv ekranima. Znan ja nju već iz Dobro jutro Hrvatska, ma san uvik mislija da mi se onako mamurnome i krmeljavome svaka ženska uz Blažu, Fattorinušu i onu Karamelu čini ka prava bomba. Ali tek san sad svatija: Mila si nan ti jedina. A na ono pitanje koje je Ona u jednoj emisiji postavila Goranu Mariću: «Jesam li bila dobra, Gorane?» ja bi odgovorija samo jedno «Mila, bila si fantastična!»
Post je objavljen 09.07.2006. u 23:26 sati.