Marketing
Nudo udo i dudo
Jučer sam i ja kao svaki prosječni konzument ove popularne internet usluge zvane blog (ne popularne kao popularni jole, al ajde) dobila priliku da zapičim na naš hvalevrijedan, jedan i jedinstveni Jadran. Sjeverni. Točnije Poreč. Nakon šta mi je sin optičar danima zlobno prijetio kišetnom, prolomima oblaka i uvertirom u smag sveta, od sveg tog je bilo jeno velko Ništ i mi smo neometano mogli uživati u blagodatima lijepe nam naše zemlje hrvacke.
Dok ovo pišem, liječim svoju alergiju raznim pomadicama i kremicama i pitam se jel to sve meni trebalo. Dobar nam je taj naš Jadran. Nije loš čoek, al što me zarazi kožnom bolesti majkumu. Pa zar i s njim moram koristit zaštitu? Bar sam njemu vjerovala da nije takav. Morat ću se za ubuduće opskrbit sa džajnt džinovskim kondomima i lijepo ih navlačit na sebeka prije svakog koitusa sa njim. Tim Jadranom. Safe swimming. Ništa danas više nije sigurno.
Osim sa kožnom reakcijom, blagoslovljena sam i sa svojim prvim kontaktom sa... nudističkom plažom. E da. Kao i sve najbolje stvari i ova je došla nenadano i neplanirano. U potrazi za što boljim mjestom na playi. Koračali smo ustrajno, kao četa malih pionira, prolazili sve prepreke, a onda se popeli na brdašce i iznenada stali. Sreća je htjela da ja budem u prvim redovima i uzrokujem pomutnju. Prvo sam vidjela 2 dječačića od kojih 15tak godina kako se ko od majke rođeni igraju gusara u nekom čamčiću. Dječačići u čamčiću. Fak, sad kad sam to rekla na glas smočila sam si monitor. Ček idem po krpu.
...
Evo obrisala. Možemo dalje. Rekoh ja: ekipo ovo je nudo plaža. Ma niiiiijeee, to su djeca, joooj Ivana. Ha dobro baš sad, djeca, mislim si ja ne bih rekla. Al ajd. Kad mi malo bolje pogledasmo, a kad tamo cijela tržnica Dolac majketi! Pobjedonosno sam izjavila „Jesam vam rekla!!“, i neopisivi osjećaj ugode preplavio je moje tijelo kao i svaku drugu ženu kad kaže tu famoznu izjavu - REKLA SAM TI..
No da se mi vratimo na plac. Bila je to stvarno dobro opremljena tržnica. Sa svim i svačim, što ti srce poželi. Mesa svakakvog, pilećeg (bataci, karabataci i pileća prsa), kokošjeg, stare govedine, masne svinjetine, svježe junetine; voća raznoraznog - bresaka sa dlakama, bez dlaka, suhih smokava i šljiva, svježih smokava i šljiva, lubenica od po 25-125kg, tikvica debljih, tanjih, krastavaca kraćih, dužih, zakrivljenih, ravnih, paradajaza/rajčica/pomidora (ti su malo dulje ostali na suncu) bananana malo nagnjilih, naranača svakojakih, lignji sa i bez brkova, dagnji raznih, svježih, malo manje svježih, ustajalih, bilo je tu čak i specijaliteta poput puževa (ne kužim se u puževe, uglavnom bili su bez kućica, mali sluzavi, skliski i crveni, sad koja je to vrsta i koji je najbolji način za njihovo spremanje, to ne znam. Ak neko zna, nek podijeli s nama.). Onda jaja od raznih jajara - gala, agrokor&co. i to onih prirodnih sa dlakama i GMO glatkih, na sir i vrhnju nismo naišli, al možda nismo dovoljno dobro i temeljito gledali, našlo bi se i tog vjerujem - među prodavačima u paru. Velim, štagod ti srce poželi. I to sve - na izvol'te, samo iđeš izmeđ štandova i biraš! Cijene nisu izvjesili, valjda su po dogovoru. Kak i inače to kumice znaju radit, radi komkuremcije.
Najgore od svega kaj nismo kod sebe imali novčanike, a nemoš doć tamo pa tražit i žicat džabe. A i obično to šta dobiješ džabaleska je uvijek staro, nagnjilo, natučeno, odstajalo i uglavnom spremno za otpad. Tag da smo se pokunjeni okrenuli na peti i vratili se prvotno odbijenoj plažici, rasprostrli ručnike na pokošenu i osušenu travu iliti sijeno i odlučili što bolje iskoristit ovaj odboganamdan dan. Tako i bijaše.
Sve u svemu, za ponovit. 
Post je objavljen 09.07.2006. u 17:35 sati.