Ivane
Ivane, zašto si lagao,
da me voliš više od ikoga.
Ivane, zašto si lagao,
Kad mi vidiš u očima
Nježnu srnu što se boji,
Da ostvari mlade snove,
I da plati još večeras,
Povratnu kartu do slobode.
Ivane, nisam od kamena,
Dodirujem te usnama.
Ivane, ja sam se slomila,
Svojim ramenom umjesto uzglavlja.
Ljudi su rekli da smo ludi,
Nije važno, kad idemo gradom,
Ljubav hoda, između nas.
Ivane, bilo je prekrasno,
Previše da bi dugo trajalo.
Ivane, nisam izdržala,
Osudu njihovih lažnih osmijeha.
Ljudi su rekli da smo ludi,
Nije važno, kad idemo gradom,
Ljubav hoda, između nas.
Ivane, čuda su moguća,
Ljubav je hodala u našim stopama,
Ljubav je hodala, više ne hoda,
Sjećam se samo tvoga imena...
Ivane... nemogu vjerovat... 9.7.2006... u 12:05... srušio si sve moje snove...
...a sutra nam je tribalo bit mjesec dana...
Samo se još jednom sjeti svega... naših planova...
...svih onih smijanja... kad se nešto mrdalo unutra kod mene... hehehe
„Mali juradin“ –to su mi govorili.. svi smo se uvijek smijali...
...sjećaš se kako smo se skrivali od naših staraca...
planirali naš bijeg u bosnu na skijanje... hehehe...
...sjećaš se „meus amor inest tibi aeternaliter“ ...?
Sada vidim da nije bilo iskreno............
Nikad nećeš znat kako sam te samo voljela...
...i vjerovala sam ti,iako sam uvjek znatiželjno pitala „a šta će biti kad...“
...Doista sam ti vjerovala, samo sam se bojala gubitka tebe kojeg volin najviše na svitu...
Nisam znala da je naša ljubav tako krhka, da će se od prvog udarca slomiti....
Kad bi samo znao...danas sam isplakala suza za cijeli svoj život...
...taj yebeni život koji bez tebe nema smisla... ljubav bila san tako sritna s tobom...
Nisam ni slutila da će sve tako brzo završit...
Bili smo najljepši par... sada nas nema... bili smo jedno...
S tvojim odlaskom otišao je i dio mene...
Kad sam tebe upoznala, moj se zivot iz temelja promijenio...Pomogao si mi da zaboravim proslost... volim te neizmjerno jer si osoba kakvu covjek samo jednom u zivotu srece i to samo ako ima sreće...eto,ja sam bila toliko sretna da sam tebe srela... i toliko prokleta da sam te izgubila...
Sad samo sjedim, citam tvoju poruku, kazes mi da je gotovo... Bio si zivot moj, najljepsi san i java, od bezbroj ljubavi ,bio si ona prava.... Mi smo bili sretan par voljeli se ludo... sve bih opet za nas dala
da se desi cudo...
...razmisljam, ovaj blog vise nema smisla... mozda, kad bi ti dala da ga procitas... samo da vidis koliko mi stvarno znacis... mozda bi se nesto promijenilo... ako ikad pozelis opet sa mnom... bit cu tu, za tebe, uvijek... za mene nepostoji drugi. Nitko. Molim te, barem razmisli...Ivane Volim te zauvijek...
Kad me pitaju slazem da me ne boli
i nesigurno tvoje ime tada izustim
u zivotu svom svega cu se odreci
jedino sto nikad necu, tebe prestat' voljeti
Post je objavljen 09.07.2006. u 14:32 sati.