Već tjedan dana nisam pisala ništa. Razlog mog nepisanja uistinu nije bio nedostatak vremena kako je to uglavnom dosad bilo, već čisti nedostatak inspiracije, ili čega već, ne znam. Uglavnom, uistinu mi se nije dalo ništa pisati. Već prošli put sam pokazala nedostatak inspiracije kad sam prevodila tuđu pjesmu umjesto da napišem svoju.
Sad sam i od toga odustala, ne želim iskazivati osjećaje kroz poeziju, uistinu ne želim, ne danas. Ali srećom, sinoć sam izašla vani, vratila se kuću jutros u pet sati, tako da sam dobila prokletu inspiraciju i to iz izvora iz kojeg ne bih nikad sanjala da ću je dobiti.
I sad sam tako jedno SJEBANO stvorenje!!! A zašto? Uistinu, nije mi potrebno da se zbog jednog kovrčavog plavog ĐUBRETA osjećam loše. A jesam! I to baš kad sam naučila prihvaćati samu sebe, kad sam shvatila da ću biti onoliko savršena koliko si to u glavi dopustim, moram vidjeti jedno takvo prokleto stvorenje i biti ovako sjebana. Ne razumijete! Nema veze, ne razumijem ni ja samu sebe, to uopće nije važno, samo kad barem ne bi sve bilo tako KOMPLICIRANO!!!! Sve je to sranje!!! Zašto si ja to dopuštam, ZAŠTO???? Koji sam ja idiot!
E pa znate što?! PRESTAJEM BITI!!!! Sad idem pričati s prijateljičinom pticom, poslije idem u prirodu, izbacit ću sve NEGATIVNOSTI iz glave, uključujući i ono njegovo sexy dupe i to je to. Bit ću okej. Ne pada mi na pamet da se ponašam ko zadnja glupača. Ja sam jedno inteligentno, (koliko-toliko) zdravo stvorenje, i mogu se srediti kad god poželim, jel tako?
Žao mi je što vam danas nisam ponudila ništa pristojno za čitanje i za razmišljanje, malo sam rastrojena, kao što možete primjetiti pa nisam dobra nikako, ništa pametno ne mogu reći. Oprostite zbog ovoliko psovanja, znam da je to totalno neukusno, i neprikladno i grozno, ali danas nisam ni za čega, samo sam htjela da se javim.... p02draW svima....
Post je objavljen 09.07.2006. u 14:20 sati.