Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/wall

Marketing

Superman

This is where he learned who he was... Your father used to say that you were put here for reason. Does he still stand for truth, justice all that stuff? The world does not need a savior

Kapsula sa Lexom Luthorom jurila je kroz užarenu atmoferu Zemlje, ostavljajući na nebu trag zvijezde padalice. Ludi se znanstvenik upravo vraćao iz svemira, gdje je skupljao zalihe kryptonita. Konačno će našopati napuhanog Kal-Ela i izbrisati glupavi osmijeh dobrice, koji spašava ovaj planet od svega i svačega. Na samu pomisao na Supermana, Lexu je pozlilo od bijesa. Ovaj ćeš ga puta zagristi kako spada, mali – pomislio je zadovoljno. Njegova je kapsula udarila u površinu oceana i počela brzo tonuti.

Šta dalje, jebemu – pomislio sam, gužvajući papir od očaja. Već danima nisam imao ideja za pisanje, iako – čim bih legao – u glavi bi se pojavilo desetak dobrih ideja za novu priču. Urednik mi je lukavo isplatio avans od dvije tisućice i sad više nije bilo povratka. Naravno, onog trenutka kad sam uzeo lovu, mozak mi je ispario i light verzija pozatvarala je sve kreativne ventile. Ja, koji sam pisao svakodnevno na poslu, pa popodne u fušu, pod pseudonimima kao ghost writer za par razvikanih ‘pisaca’, odjednom sam presušio. Naravno, moje stalne mušterije sve su već dale kaparu, povelik novac kojeg više nije bilo. Potrošilo se, jebiga. Sad je ostala samo panika i sve češće pogledavanje na kalendar. Rokovi za predaju rukopisa su se neumitno približavali, a ja sam još bio kod naslova i uvodnog poglavlja. Svemu je kriva moja lakovjernost prema ženama. Ja već godinama znam Tajnu: kad svršim, ne gubim samo tih 20 ml lužnate plazme od spermija, leukocita, enzima i sekreta spolnih žlijezda. Svako svršavanje odnosi inspiraciju, ideje, sadržaj mozga. Nisu bez vraga žene - ne razumijevajući, ali dobro naslućujući - dovodile u blisku vezu muške gornje i donje glave. Kad svršim, odlično se osjećam, ali u mozgu nastane praznina, a taj novi, glupi "ja" treba samo hranu, odmor i televiziju. Fuj! Zato ja, kao tip s Tajnom, uživam u seksu, ali bez svršavanja. Partnericama govorim da je to zbog njih, da razvlačim trajanje. Pa onda muljam, da sam od Stinga ukrao recept za tantričko svršavanje iznutra. Žene to uglavnom gutaju. Nekad sam mislio da one vole spermu, jer same mnogo foliraju s orgazmom, pa žele crno na bijelo (dobro, bijelo na bijelo tijelo) da ih njihov muškarac voli, da je svršio, pa su sad mirne. Pa onda, tu su i časopisi s falš-teorijama kako je sperma hranjiva za kožu, pa je žene hoće i zbog toga. Dok nama muškarcima doslovce mozak curi van, one s trijumfalnim osmijehom to fino razmazuju po grudima, kao neku prirodnu, a jeftinu kremicu. Ali, sad znam bolje - ta opsjednutost žena muškom ejakulacijom je zbog osjećaja nadmoćnosti. Ženama nema većeg gušta, nego kad stiskajući mužjacima jaja, iz njih iscijede i ono malo mozga. A sve zbog moći, kako bi muškarce lakše svele na pravu mjeru. Svaki je odjednom poslušan i prijemčiv, obziran i utišan na pravu mjeru – bez prigovaranja stoji koliko god je potrebno pred nekim izlogom; bez pogovora učestvuje u ponižavajućim pokaznim vježbama dresure pred njezinom prijateljicom (joj, kako je tvoj muž divan, samo se smješka). Ima toga još, ali čemu elaborirati već poznato? Zato ja ne svršavam. U principu. Ali cijeli prošli tjedan jesam. Po nekoliko puta dnevno. Dobila me na najstariji trik na svijetu - izgledala je kao da stvarno uživa; kao da me zaista želi; kao da me se ne može zasititi; kao prvih mjesec dana naše veze. Sve ove godine maštao sam o takvom danu. Cijeli tjedan - to je bilo previše za nadati se. Pa ipak se desilo. I sad već danima hodam i smješkam se, ispražnjenih testisa, potpuno praznog mozga. A rok za predaju rukopisa opasno se približio.

Naravno, na dobrom, starom Kryptonu, standardi ljepote bili su drugačiji i Lexova sjajna ćela bila je magnet za žene. Ovdje na Zemlji – ne baš! Uopće ne. Naprotiv, bacale su se u naručje i krevet dlakavom, obraslom Kal-Elu, a.k.a. Clarku Kentu, koji ogavno izgleda. On, zamislite, ima dlake na glavi, a tijelo mu je prekriveno vidljivo izbočenim mišićima. U svakom civiliziranom dijelu svemira to se smatra primitivnim. Pa ipak, Superman jebe, a on - znanstvenik Lex ‘Mozak’ Luthor ništa. Lex je imao plan - stavit će jebaču kryptonit pod krevet i tako ga poniziti. Kad tobožnjem ‘supermanu’ više ne bude rock-hard, neće se sjetiti da pod krevetom ima rock, koji mu oduzima sve zemaljske moći i svodi Kal-Ela na ono što stvarno jeste: neukog mladića s bogatom roditeljskom ostavštinom.

Nemam blage, hoće li ova glupnjikava pričica o Supermanu proći kod urednika. On voli SF priče, jer njegova je edicija baš za ciljanu publiku - prištave tinejdžere koji kupuju stripove, gutaju SF i maštaju o super-junacima. I ne samo to - ta publika još nije zatrovana televizijom, zgađena politikom, ovisna o novinama i kavi. To je još jedina publika koja rado daje novac za knjige. Osim toga, u kinima je upravo izašao najnoviji ‘Superman’, pa će to biti dobar marketinški potez. A u filmu Luthora glumi genijalni Kevin Spacey. Moja priča mora se dobro prodati, hrabrio sam sebe, redajući argumente u svoju korist.

Lois Lane, Lucy Lane, Lana Lang, Lori Lemaris……..sve su te mace istih inicijala kao i njegovi, pa ipak, nijedna se ne ševi sa njim, genijalnim Lexom Luthorom. Zato se svaka ovlaži na sam spomen imena smotanog Clarka Kenta. Možda, jer mali također pati na iste inicijale, mislio je Lex zajedljivo, sjećajući se Supermanovih gaća na štriku s inicijalima CK. Koji kreten, ušio si ime, da mu ne ukradu gaće, Lex je u glavi napravio mentalnu zabilješku, da proba ukrasti par tih jebačkih gaća, koje su vidjele više akcija i eksplozija, nego cijeli Krypton, dok je nestajao u eksploziji. Čim je na TV vijestima ugledao Supermana, kako na suprotnom kraju planeta spašava Zemlju od neke nove katastrofe, Lex je dojurio u Kentov samački stan. Pažljivo je sjeo na rasklimani krevet, sa zavišću ponjušio izgužvane plahte, a onda s poda pokupio nekoliko pari gaća. Neke su bile Supermanove, s etiketom CK, a neke su bile ženske. Te je odmah stavio u specijalnu foliju s pojačivačem mirisa. Mmmm, zamamno su mirisale. Od nagle erekcije u glavi, Lexu se zamutilo pred očima. Kvragu! Sad bi i Supermanova stanodavka iz prizemlja, s bradavicom na nosu, dobro došla! Onda se osvijestio. Sjetio se zašto se ušunjao u Kal-Elovu sobu. Iz džepa kaputa Lex Luthor izvadio je poveliki komad kryptonita, koji je zlosutno sjajio zelenkastim odbljeskom. Poljubio je kamen za sreću i pažljivo ga stavio pod Supermanov krevet.

A, kako sad dalje? Nisam imao pojma, ali počeo me zabavljati vlastiti budalasti rasplet priče – Lois Lane osobno ionako doživljavam kao kokoš, koja će se nakon mlitavog Clarka lako prebaciti na beskrvnog Jimmyja Olsena, onog mlađanog fotografa. Taj je još mlađi od Clarka, a poznato je da su muškarci na vrhuncu snage u osamnaestoj, a sve iza toga je nizbrdo. Majke mi, nikad više neću svršit! Ovo je užas, glava mi je prazna poput plenarne sjednice Sabora, ispražnjena od bilo kakve pametne ideje poput cjelokupnog Društva hrvatskih književnika. Never more, never more… je li onaj E.A.Poe inspiraciju za Gavrana dobio nakon vlastitog sučenja s glupošću ejakulacije? Moguće, lako moguće.

A možda… malo mi je neugodno, ali polako se osvrćem po sobi. Možda je rješenje nadohvat ruke. Kad bi mi ga konkurencija podmetnula, gdje bi to bilo? Pod krevetom nije, ne spavam puno, a ne jebem uopće. U ormaru s odijelima isto nije, nemam ja to. Ali, negdje mora biti. Trebam ugasiti svjetlo i potražiti u mraku. Zeleni odsjaj kryptonita lako ću uočiti. Sa filmskog postera na zidu iza mene, Supermanovo lice mi se otvoreno ruga.


Post je objavljen 09.07.2006. u 02:27 sati.