Nevjerojatna količina buke i bijesa se sručila u tjedan dana na nas u SDP-u, nakon što smo održali našu tematsku konvenciju o položaju i zaštiti prava radnika. Orkestrirana kampanja i lavina negativnih komentara samo svjedoče da smo pogodili u nerv one čiji će interesi uvođenjem reda i socijalne sigurnosti za one koji rade i žive od svojega rada, biti ugroženi, ali i sviju onih koji se šlepaju na tobožnjoj brizi za radnike, a ne čine ništa da se ona osigura. Reagirao sam u ime SDP-a priopćenjem, kojega ste možda i pročitali, a sada ću i na svome blogu objaviti naše Zaključke. Zaključite i sami što ih je toliko uznemirilo.
1. Hrvatskoj ne treba divlji kapitalizam. Dosadašnji proces tranzicije Hrvatske obilježila je stihija kapitalizma koji je nastao diobom postojećih, a ne stvaranjem novih dobara. Obilježila ga je nesmiljena trka za profitom i naglim bogaćenjem te obespravljenost širokih društvenih slojeva. Takav tok tranzicije Hrvatske valja prekinuti. SDP prihvaća traižnu ekonomiju, ali ne i traišno društvo. Hrvatska traži socijalno-odgovorno društvo. Društvo u kojemu radnik nije roba i u kojemu su rad i solidarnost visoko na ljestvici društvenih vrijednosti. Društvo u kojemu dominiraju socijalna solidarnost, osjećaj da svatko doprinosi zajedničkom naporu za opće dobro, ograničenje socijalne i ekonomske nejednakosti, zaštita ranjivijih članova društva i suradnja socijalnih partnera.
2. Nema globalnog zahtjeva kojeg ćemo prihvatiti na štetu onih koji u Hrvatskoj žive od svoga rada.
Globalizacija, koja je nezaustavljiv proces, ima svoje dobre i loše strane. Svjedočimo tako globaliziranju
traižta i cijene kapitala, ali ne i globaliziranju solidarnosti i cijene rada. Želimo da Hrvatska bude aktivan
činitelj procesa globalizacije kako bi iskoristila njen razvojni potencijal za dobrobit Hrvatske te izbjegla
opasnosti koje taj proces nosi za identitet i ravnopravnost malih naroda, pojedinaca i ekonomski ovisnih
grupa, posebno radništva.
3. Promjene koje globalizacija unosi u svijet rada donose potrebu novog određenja socijalne države i radništva. Suvremeno radništvo danas čine svi koji žive od svoga rada: radnici u proizvodnji i uslužnim djelatnostima, strućnjaci, znanstvenici, nastavnici, obrtnici, državni službenici i namještenici, svi koji su samozaposleni. Svi ti radnici traže: kvalitetno radno mjesto, sigurnost i dostojanstvo rada, primjerenu plaću, socijalnu zaštitu i zaštitu svojih radnih prava. Zahtjev je jasan: poštena plaća za pošteni rad.
4. Najveća povreda prava radnika je nezaposlenost. Stoga država radniku mora osigurati sigurnost
rada. To je moguće gospodarskim razvojem i novim radnim mjestima. Uz to, cjeloživotnim učenjem radniku treba omogućiti da se prilagođava potrebama tržišta rada i tehnološkom razvoju te jača svoju kompetentnost. U vremenu u kojem ne radi, radnik mora imati socijalnu sigurnost i mogućnost stjecanja nove kvalifikacije.
5. Hrvatski radnik ima pravo na posao dostojan čovjeka. Prihvaćamo činjenicu da tržišna konkurencija i razvoj novih tehnologija nameću fleksibilizaciju rada, ali istovremeno inzistiramo na sigurnosti rada, na mogućnosti zaposlenja. Tražimo kvalitetna radna mjesta na kojima se vodi briga o zdravlju i dobrobiti radnika, razvija njegova vještina, unapređuje radna okolina i poslovna organizacija te uspostavlja ravnoteža između poslovnog i privatnog života. Tako se postiže komplementarnost interesa poslodavaca i radnika u kojoj zaštita prava radnika, njihovo kvalitetno radno okruženje, doprinose razvoju i konkurentnosti.
6. Visok gospodarski rast omogućuje visoku razinu prava radnika. Za jačanje položaja radnika, onih koji žive od svoga rada, kao i ranjivijih članova društva, izuzetno je važno ostvariti stopu gospodarskog rasta od 6 posto i više. Ali još važnije je tu novostvorenu vrijednost usmjeriti ka obrazovanju, zdravlju, mirovinama i kvalitetnoj proizvodnji. Tako ćemo postići glavni socijaldemokratski cilj: obrazovanje, zdravlje, socijalnu sigurnost i posao za sve.
7. Prava radnika “na papiru” drastično se razlikuju od prava u stvarnosti. Razina radničkih prava
osigurana Ustavom i zakonima relativno je visoka. No preveliki je ponor između proklamiranih prava i
njihovog ostvarivanja. Teško je govoriti o Hrvatskoj kao o pravnoj i socijalnoj državi koja prava deklarira,
ali njihovo provođenje ne osigurava. A prava radnika se masovno ignoriraju i krše bez sankcija za prekršitelje i bez stvarne zaštite oštećenih radnika.
8. Pravna država mora biti efikasan jamac zaštite prava radnika. Zalažemo se za promjenu stanja u kojem “na papiru” dobar zakon u praksi ne pruža odgovarajuću zaštitu radnika i dnevno dovodi do grubih kršenja radničkih prava nezakonitim otkazima, uskratom plaća, poreza i doprinosa, neplaćanjem
prekovremenog rada, rada blagdanom i nedjeljom, radom na crno, radnim uvjetima u kojima stradava
zdravlje radnika, neravnopravnošću i šikaniranjem na rodnoj, dobnoj, nacionalnoj ili bilo kojoj drugoj osnovi. Sigurnost radnika jamče: pravični zakoni, brzo pravosuđe, neovisna i učinkovita inspekcija rada, sindikalna podrška radniku te strogo kažnjavanje onih koji svjesno i sustavno krše radnička prava.
Stoga se zalažemo za:
- preuzimanje novih socijalno-zaštitnih instituta koje poznaju najrazvijenije socijalne države Europske unije
u hrvatsko radno zakonodavstvo;
- osnivanje specijaliziranih radnih sudova (ili odjela);
- stvaranje institucije za mirno rješavanje radnih sporova i arbitražu;
- izmjene Zakona o radu kojima treba omogućiti financijsko sankcioniranje poslodavaca koji ne poštuju
njegove odredbe;
- izmjene Kaznenog zakona kako bi neisplata plaća, prekovremenog rada te rada nedjeljom i blagdanom
postala kazneno djelo;
- donoŔenje Zakona o evidencijama radnog vremena;
- donoŔenje Zakona protiv diskriminacije na traižtu rada te Zakona o stresu i mobingu;
- jačanje djelovanja i ovlasti inspektorata rada;
- osiguranje besplatne pravne pomoći radnicima kako bi im se olakšao pristup sudu i državnoj upravi.
9. Radnićka participacija kao oblik partnerstva rada i kapitala jamči pravičnost uzajamnih odnosa, socijalni dijalog, sigurnost rada i motivaciju za rad. SDP se zalaže za nove forme radničke participacije i njihovo ozakonjenje, vodeći se iskustvima država koje su na tom planu postigle najviše. Politički sustavi i države se mijenjaju, ali trajna je potreba za pravednošću, socijalnom solidarnošću i dijalogom, radničkom participacijom i sindikalnim djelovanjem.
10. Rad mladih šansa je za Hrvatsku. Mladi su u prosjeku najobrazovaniji dio radništva spreman na
prihvaćanje novih tehnologija i izazova koje nosi tržište rada. Mladi imaju entuzijazam, nove ideje, volju za
učenjem i usavršavanjem, otvorenost novim vještinama i tehnologijama, mobilnost, prilagodljivost. Želimo
stvoriti obrazovni sustav kojim se adekvatnije odgovara na potrebe svijeta rada i mladima otvara bolja
perspektiva zapošljavanja.
11. Pojačati brigu za otvaranje novih radnih mjesta, odgovornost za punu zaposlenost i pomoć radnicima na tržištu rada. Nužna je promjena Hrvatskog zavoda za zapošljavanje iz posrednika na tržištu rada u središnju državnu agenciju za politiku zapošljavanja i prilagodbu radnika koji traži posao. To je mjesto susretanja obrazovnog sustava, poslodavaca, radnika, lokalnih i regionalnih razvojnih inicijativa. Ova je institucija osobito dužna pomagati da do posla dođu posebno osjetljive kategorije radnika (mladi, žene, invalidi, stariji i slabije obrazovani radnici). Isto tako, potrebno je osnovati posebnu znanstvenu instituciju za rad koja će analizirati promjene u svijetu rada, otkrivati relevantne činjenice i njima opskrbljivati donositelje političkih i zakonodavnih odluka, te pratiti njihove učinke.
12. Zaštita zdravlja radnika pretpostavka je humanog radnog procesa. Pored osiguravanja općeg i efikasnog zdravstvenog standarda za sve, zalažemo se i za posebne mjere u zaštiti zdravlja radnika:
osnovati Fond za zaštitu zdravlja na radu, ojačati inspekcije zaštite na radu, invalidima rada vratiti prava i
izjednačiti ih s drugima, zakonsku zaštitu na radu proširiti i na atipične oblike rada i slično. Sustav
zdravstvenog, kao i mirovinskog te osiguranja od posebnih rizika vezanih za rad, ključni su dijelovi socijalne sigurnosti radnika.
13. Hrvatskoj je potreban brži razvoj socijalnog dijaloga i socijalnog partnerstva. To je uvjet ne samo gospodarskog rasta nego i razvitka cijelog društva. Treba više istinskog partnerstva, suradnje u edukaciji i uspostavi povjerenja među socijalnim partnerima te stvaranja klime koja će kolektivne pregovore učiniti nezaobilaznim za reguliranje odnosa radnika i poslodavaca. Zalažemo se za više bipartitnog dijaloga u korist rada i radnika te poduzetništva, a manje države i njenog arbitriranja.
14. Usklađenost obiteljskog i profesionalnog života dio je socijaldemokratskog pristupa radu. Ta je zadaća novi dio Europskog socijalnog programa i, između ostalog, znači bolju brigu o djeci, pogodnosti dopusta za oba spola, fleksibilna radna mjesta i financijske pogodnosti za zaposlene roditelje te brojne druge mjere koje doprinose kvaliteti života. Socijalno odgovornog društva nema bez uravnoteženog sudjelovanja muškaraca i žena u svijetu rada i u obiteljskom životu. Žena mora imati ravnopravnije uvjete pristupa i sudjelovanja na tržištu rada, muškarac treba više participirati u obiteljskom životu