Životopis
Marija od Propetoga Isusa Petković rodila se 10. prosinca 1892. u župi Svih Svetih u Blatu, na otoku Korčuli. Bila je šesto od osmero djece u obitelji Antuna Petković-Kovač i Marije Petković (djevojački Marinović). Uzorni roditelji djecu su kršćanski odgajali i poučavali ih u vjeri. Njihova kći Marija pokazivala je sklonost pobožnosti i milosrđu. Uočavala je patnje ljudi, glad i neimaštinu, pa je već u djetinjstvu odlučila štititi siromahe, tu »probranu i ljubljenu braću raspetoga Gospodina«, kako ih je znala oslovljavati.Obitelj je bila bogata (imali su oko 750 radnika najamnika u maslinicima i vinogradima),ali nju nisu zanimala zemaljska dobra.
Bila je jako bistra i već je sa pet godina pošla u osnovnu školu,a završila je s 11 god.Sa 14. godina obećala se Isusu i s Njim se «vjerila», kako to ona kaže. Kada je imala 19 g.umro joj je otac i ona se tada brinula o mladjim sestrama blizankama. Uz to je godinama samoinicijativno okupljala djecu siromašnih obitelji, poučavala ih je vjeronauku i glavnim predmetima pučke škole. Bila je poprilično krhka i često je pobolijevala.
Nošena čežnjom pomagati siromasima i potrebnima, na poticaj je dubrovačkoga biskupa Josipa Marčelića 1919. postavila temelje svoje buduće redovničke zajednice zamišljene »za odgoj i izobrazbu domaće ženske mladeži«..U prosincu 1956., zajednica je dobila papinsko priznanje i odobrenje konstitucija.
Marija Propetoga Isusa Petković najveću radost vidjela u siromasima, odbačenima na rub društva i prezrenima. U njima je prepoznavala lice Isusa patnika i radovala se je ako im je mogla biti na usluzi. Stoga se sve do svoje blažene smrti u Rimu 9. srpnja 1966. nije u marala poticati svoje sestre neka ponašanjem i žrtvom pokazuju kako se i u njima utjelovila Božja ljubav, dobrota i milosrđe.
Ova je kćerka Dubrovačke biskupije uspjela u svojemu duhovnom životu spojiti apostolsko djelo širenja vjere s djelotvornom skrbi i ljubavi prema malenima. Bila je kadra trpjeti i podnositi uvrjede, a »siromaštvo i poniznost učinila je najvećom životnom vrijednošću«. Duhovnu jakost i razboritost crpila je iz molitve i savjetâ crkvenih pastira, pred kojima se pokazivala vrlo poučljivom i poslušnom. Posebice je poštivala i cijenila biskupske i papinske odredbe, što se najbolje vidi iz okružnice kojom je svojim sestrama objasnila što znače pravila i konstitucije: »One su riječ i zakon našega Gospodina... sveto Pravilo, knjiga života, put križa, ključ raja i veza vječnog prijateljstva...«.
Papa Ivan Pavao II.proglasio ju je blaženom 6.lipnja 2003..u Dubrovniku.
Družba kćeri Milosrđa, koju je ona osnovala, broji danas 429 sestara, koje djeluju u državama Europe (Hrvatska,Srbija,BIH,Slovenija,Njemačka,Italija,Rumunjska) i Južne Amerike (u Argentini, Paragvaju, Čileu i Peruu) te u Kanadi.Kuća matica Družbe je u Blatu, središnjica s vrhovnom upravom u Rimu, a u Zagrebu je sjedište Hrvatske provincije Krista Kralja te u Šestinama kuća početne redovničke formacije (novicijat) i u Dubrovniku prednovicijat.
Sestre se bave odgojem djece i mladeži, njegom staraca i bolesnika, župnim apostolatom, promaknućem dostojanstva ljudske osobe te promaknućem misija i ekumenskoga dijaloga.
Molitva blaženoj Mariji od Propetoga Isusa Petković
Vjerni Oče, u svojem neizmjernom milosrđu htio si da Krist za nas trpi sramotu križa da nas njegovom sinovskom poslušnošću oslobodiš od vlasti Zloga. Udijeli nam da iskusimo žarku ljubav prema Kristu i Crkvi koja je obilježila život i djela tvoje Službenice Marije Propetog Isusa. Dopusti nam da se radujemo plodovima milosti koji izviru iz drveta Spasiteljeva slavnog križa, da mognemo zajedno sudjelovati u tvojoj vječnoj slavi. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.
Oče naš… Zdravo Marijo… Slava Ocu…