Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/jezdimir

Marketing

Jezdimir u epizodi 'Crveni karton'

Odigravaju se zadnje utakmice Svjetskog prvenstva, umal' što se nije Zemljina lopta raspucala od puste napetosti, a Jezdi je dobila crveni karton i zabranu gledanja utakmica u najdražem društvu, onom Jubavnajvećega. Nadrkana je kao nepognojena maćuhica i posve odlučna da sada i ovdje objasni u čemu je problem.

Kao prvo, nisam ja kriva, sudac je kreten.

tako uvijek počnu ta objašnjavanja
Što se, dakle, dogodilo? Jubavnajvećem su trebale skoro u dan dvije godine da zaboravi zašto ne smije sa srećicom svojom gledati nogometne utakmice.
on možda ne bi rekao srećica, nego željezna kugla, al ja kažem, srećica – kuglica, tomejto – tomato...
Dugoročniji čitatelji, koje ne odlikuje Jubavnajvećina skleroza, prisjetit će se utakmice između Engleske i Portugala sa zadnjeg Europskog prvenstva, koju je pristao gledati s navedenom srećicom-kuglicom, pa ju je skoro zavezao u korner sobe u formi živog fikusa. Incident je opisan u tekstu znakovitog naslova 'Kritički osvrt na kvalitetu igre u utakmici Portugal – Engleska', također poznatog kao 'Top 10 promašenih naslova 2004 – No.4', jer svojom dosadom funkcionira kao izvrstan repelent za sve potencijalne normalne čitatelje, a oni koje privuče odmah dobiju poriv da zakucaju autoricu vertikalno u Zemljinu loptu, zbog izrugivanja Sv. Igri.
kako vidim iz tog teksta, tada sam uspjela postaviti priličan broj idiotskih pitanja. čini se da sam ostarila, jer jedino što sam ovaj put uspjela smisliti bilo je 'voliš li nektarine?'. makar, moram priznati da je to pitanje postiglo bolji efekt – naime, standardna pasivni-opsajd pitanja potpuno su predvidljiva u svojoj iritantnosti, pa promigolje kroz oba uha bez da izazovu išta više od 'objasnit ću ti kad završi', a reska nektarina prekinula mu je koncentraciju ko vrat Marije Antoanete reska giljotina. čovjek jednostavno nije vjerovao da ga pitam za voćne preferencije posred nogometa. go figure.
Nego. Dopusti on meni da gledamo zajedno utakmicu Francuska – Braziu. Kao, bit će dobra utakmica, veselit će se i Jezdi, makar ne ljubi nogomet. Radi zanimljivosti, ona inzistira da jedan navija za jedne, a drugi za druge. Posvađaju se, uglavnom zato što se ona ne može odlučiti. Na koncu je on za Francuze, a ona za Braziu. Kako Braziu nekako kao da igra zakurac, ona usred tekme traži da se 'zamijene za ekipe'. On razmišlja o Jadranki Kosor i Gordani Lukač Koritnik, u korelaciji sa onom reklamom koja možda potiče, a možda i ne potiče nasilje nad ženama. Možda se ne može reći da potiče, ali svakako daje ideje, misli on.

'Nema zamjene ekipa, nisam ti ja Željko Pervan i Koviljka, Uskokoviću jedan!', viče.

Jezdi ignorira velevažnu arbitražu velikog nogometnog maga, i proglašava da ona od sad navija za Francuze, a on za Braziu. Zatim mu natrljava na nos kako 'njena ekipa igra puno bolje, a njegovi nekako kao zakurac'.

Međutim, sve je to bilo podnošljivo i očekivano, ta nismo od jučer. Nastupilo je poluvrijeme, navijači suprotstavljenih reprezentacija sklopili su privremeno primirje radi provedbe mirnog gableca i zapravo došli do zaključka da stvarno i nije neka tekma. Ekipe nisu pokazale atraktivnu igru; bilo je prilika koje nisu bile iskorištene, dakle, možemo ih nazvati propuštenima; lopta je okrugla i leti u čudnim smjerovima; neprijatelj nikada ne spava; prozor noćas mora pasti - padale su komentatorske parole. Da nas kapitalisti ne fiksaju udarnim reklamama, okrenuli smo na Discovery Channel, ili, kako ga moj otac zove, Kanal Otkrivenja. Elem, na Kanalu Otkrivenja bogami čudesa - Misteriozni Viseći Kineski Lijesovi! Neki starokineski, davno izumrli narod Bo svoje je mrtve skladištio u drvene lijesove, koje je potom popikao po gromozanskim liticama, gdje neki i danas misteriozno vise (na slici). Najsvježiji su od prije četristotinjak godina, a ima ih i od soma do dva i po soma godina starih. Uglavnom – frapantno.
da ne pomislite da vas farbam, Mysterious Hanging Coffins of the Bo detaljnije su opisani na istoimenom linku.
Poluvremenska pauza je završila, a misteriozni viseći lijesovi nisu. Dapače, tek je postalo interesantno. Zašto vise? Kako vise?! OD KADA VISE?!? Jubavnajveća je prešaltao na nogač. Jezdi ga je molećivo pogledala.

'Nema teoretske šanse', rekao je on.

'Ali oni vise! Misteriozno!', rekla je ona.

'Zavezat ću te u kupaonu', rekao je on, 'na televiziji kažu da se to smije'.

'Ali daj'
, rekla je ona i izvukla najslađe napućene usne ikad iz svoje torbe ženskih trikova, 'moraš priznati da tekma stvarno nije nešto. Još samo pet minuta, nećeš ništa propustiti! Ha, ha, kaj veliš?'.
problem sa Jezdi je u tome što ona nije blesava. zna da su njeni ženski trikovi kao antibiotik. prije nego što ga upotrijebiš, treba provjeriti kada je bila zadnja primjena, jer ako su terapije prečeste, neće više djelovati. njezina prijateljica Ivana kmeči, trepće i previja se kad god joj se ne da pješice doma, ali Jezdi smatra da to previše baca na 'Vuk! Vuk!' priču. kad stvarno bude Vuk, sa zubima i sve, moglo bi joj se desiti da joj momak uvali odbijenicu. i muški imaju svoje granice, vjerovali ili ne. iz navedenog razloga, Jezdini ženski trikovi pale.
Sad već pretpostavljate što se dogodilo. Jubavnajveća je iznimno nevoljko popustio, jer mu i samom dobar dokumentarac inače nije mrzak, a kad je sljedeći put vratio na tekmu, činilo se kao da je netom pao neki prekrasno izvedeni gol. Stadion je divljao, igrači Jezdine ekipe su se grlili i šlatali, a komentatori nisu štedili riječi hvale. Dok je stigao izbečiti oči, izbaciti očnjake i okrenuti se u njenom smjeru, ona je već otperjala u kupaonu i sama se zavezala, međutim, to ga nije spriječilo da joj pokaže crveni karton i izrekne zabranu gledanja u njegovom društvu SVIH TEKMI DO KRAJA PRVENSTVA!

'Toga nigdje nema, to je protiv pravila!!! Kazna je evidentno prestroga za počinjeni prekršaj! ', vikala je Jezdi, koja iz nekog razloga nikako da izađe iz ovog iritantnog Tomislav Merčep mode-a.

'Reci to sucu, mala!', čulo se u pozadini treska vratima.

I tako je nesretno završila ta nesretna epizoda. Kuglica me mrzi, ostatak večeri sam provela skandirajući 'Sudac, pederu!' u tuš kabini, a da stvari budu još gore, ne znam ni zašto vise lijesovi i kak to da nisu strunuli, a nisu ni polakirani!

Sva sreća, pa se ta sranja ponavljaju samo svake dvije godine.
ovdje ide smajli kojem fakat ne ide u životu, ali autorica je zrela osoba koja ne vjeruje u smajlije. upotrijebite maštu.


Post je objavljen 08.07.2006. u 20:39 sati.