Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/azhdaja

Marketing

Nisam ja dobra frendica, al nisam, brate, ni zločinac...

LISTOPAD
Lydia: Ej, zovem te bez razloga, zapravo samo da ti kažem da mi fališ.
Charlotte: A srićo... I ti meni... Ajde, Svisveti će brzo pa ćemo sve nadoknadit... Šta ima tu?
L: Pa ono... Ništa naročito, samo mi jako falite svi. Ti najviše.
C: A znam...
L: I još ovo s njim... Mislim, ne volim ja svoj rođendan, al mora li ga on izignorirat...? Sorry jel` te pilam?
C: Ne, ne, samo ti pričaj...
L: Da, i uglavnom, sto poruka dobijem, al onu koju najviše želim... To je tako grozno, a kao, zaljubljeni smo jako, mislim, užas, zašto ne možemo bit prijatelji ako već ne želi više bit sa mnom, nisam ja sebe našla na cesti pa da me tako ignorira. Znaš kako sam ukurcu...
(Ostatak razgovora je moje jadikovanje i njeno slušanje, pa njeno jadikovanje i moje slušanje. Traje satima)

STUDENI
C: Ej, zovem te samo da ti kažem da mi fališ...
L: Da, i ti meni, baš sam te mislila nazvat.
C: Šta ima? Jel se čuješ s kim osim sa mnom?
L: Pa ne baš... Samantha tu i tamo, al ono... Ako misliš na Zvjerku, njega ko da nema.
C: Pizdun. E znaš kako sam poludila, ovaj moj sad po novom ševi neku konobaricu iz Knina. Navodno ima pirsing na... Kužiš?
L: O Bože..., odvratno...
C: Da, znam, kužiš sad mi uopće nije krivo šta više nismo skupa. E, da, zadnji put kad sam ga vidila ima je tako neki tup pogled, ko da mu se nešto strašno dogodilo, u biti znam da mu je krivo šta ja više uopće ne razmišljam i ne pričam o njemu,...
(Ostatak razgovor je njeno pričanje o njemu i moje upijanje svake riječi uz povremeno „aha“)

PROSINAC
C:Ej, kad ćeš amo?
L: Nemam pojma, za Božić valjda.
C: Šta, nisi nešto od volje?
L: Ne, ok sam, zašto?
C: Pa ono... Ko da si nešto tužna, štajaznam...
L: Ne, samo učim stsl, sutra imam kolokvij.
C: Aha... Ok, onda... Šta ima?
L: Ništa.
C: Stvarno? Ma tužna si nešto...
L: Nisam, majke mi, pa jučer smo pričale, nema ništa novo od tada... Kod tebe?
C: A ono... Vidila sam ga jučer, ima tako neki tup pogled ili se smije ko budala, a mene ti više uopće nije briga...
(Ostatak razgovora je njena priča o njemu i moje povremeno „aha“)

SIJEČANJ
C: Ej, šta se ne javljaš?
L: A sorry, ja ti zaboravim...
C: Da, vidim.
L: Ako zaboravim, nisam kriva.
C: Pa znam, al ono... Baš da ja uvik moram..
L: A sorry, stvarno... Šta ima?
C: Pa ništa, evo jučer sam ga vidila, ima tako neki čudan izraz lica...
L: Aha...

VELJAČA
C: Jesi me zaboravila?
L: Naravno da nisam, šta ti je...
C: Pa isto bi se mogla koji put javit...
L: A znam... Ma znaš kako je, ispiti su, ovo, ono...
C: Pa i meni su ispiti.
L: Da, al ti si pametna, možeš si priuštit slobodno vrime.
C: Šta, samo učiš? Aj, ne seri...
L: Dobro, nije da samo učim, nego zaboravim se javit.
C: Aha, znači ipak zaboraviš!
L: Da, u pravu si... Šta ima?
C: A ono, standardno... Faks, povremeno kava, ništa novo, vidim ga tu i tamo, nekako mi čudno izgleda...
L: (Ništa novo! Koji kurac onda moramo razgovarat satima, SATIMA, samo zato šta je besplatno!) Aha...

OŽUJAK
C: Šta se ne javiš?
L: Bok i tebi!
C: Hehe... A sorry, odma napadam, al iskreno i zaslužila si...
L: I meni je drago šta te čujem!
C: Da... Znam da ja tebe moram nazvat, jer ti mene sigurno nećeš.
L: Eto jel ti sad jasnije zašto ne zovem? (She shoots... she soots... SHE SCORES!!!)
C: Uuuu... Dobar!
L: Nego šta ima...?
C: A ono, standardno...

TRAVANJ
L: Ej, evoi rekoh da se javim...
C: Oooo, pa umalo me strefilo, šta je reć da si se ti mene sitila?
L: A eto tako, da te čujem.
C: Jel se nešto dogodilo?
L: Ne, zašto misliš?
C: Pa teoretski jedino šta mi pada na pamet...
L: Ne, kažem, tila te čut...
C: O Bože, snig će...
L: Ma idi ukurac, šta, kad te ne zovem, ne valja, kad te zovem, opet ne valja...
C: „Idi“? Od kad ti pričaš književno?
L: Nego... Šta ima?
C: A standardno...

SVIBANJ
C: Šta se ne javljaš?
L: Pa znam da mi dođe na isto, uvik napadaš.
C: Jesi ljuta nešto?
L: Ne, zašto?
C: Pa taj ton nekako...
L: Nisam ljuta, šta ima...?
C: A ono...
L:...standardno...


LIPANJ
C: Ej, kad ćeš amo?
L: Ej i tebi! Ne znam, stvarno, tek krajem sedmog...
C: Šta tako kasno?
L: Počela radit, pa kad budu gotovi upisi, pošto na tome radim...
C: Izgubit ćeš godinu zbog toga.
L: Zašto misliš?
C: To je previše, čak i za tebe.
L: Ma nije, pa nemam ja nekih problema s tim.
C: Da znam, al ono...
L: A kužim.. Ma bit će ok, razmislila sam ja.
C: Dobro. Aj neću ti smetat.
L: Ne smetaš.
C: A smetam... Da ne smetam, nazvala bi i ti nekad.
L: To šta ja ne zovem je jer sam loša frendica pa zaboravim, a ne zato šta mi smetaš... Ti slobodno zovi, meni samo smeta kad mi se prigovara šta ja ne zovem...
C: A sorry... Tribala si samo reć.
L: Da, fala kurcu da smo se sporazumile nakon sto miseci!
C: :D
L: :D
C: Znaš ti da ja tebe volim...
L: I ja tebe, naravno...
C: Ajde, pa se čujemo...
L: Ajde, lijep pozdrav!
C: „Lijep“???
L: E, i joše jedna stvar: to šta ja govorim književno je kudikamo benignije od tvog cjeloživotnog truda da govoriš splitski...
C: Nikako mi na zelenu granu...
L: A bar se volimo...

--lydia


Post je objavljen 08.07.2006. u 17:50 sati.