Nakon što sam naporan radni tjedan završio prilično zanimljivim koncertom u Opatiji, danas sam odspavao do 11.00 i onda se odlučio za sulud pothvat. Uzeo sam iz podruma dvije vreće pune praznih plastičnih boca i zaputio se ka Konzumu. Red je bio dugačak no odlučio sam se igrati vježbi strpljenja. Romi su odlično organizirani, dođe cijela obitelj, predaju i preko šesto boca. Od subkultura tu preovladavaju znatno lošije organizirani umirovljenici i pankeri. Svima u oči upada jedna čudna cura koja ima samo desetak boca. Nakon negdje sat vremena strpljivog čekanja počinje koračati naprijed nazad u plesnom ritmu. Cigo koji je odmah iza mene, i s kojim sam već na ti, počinje pjevušiti i pratiti ritam. Ljudi užurbano ulaze u Konzum i izlaze iz njega, nitko ne primjećuje paralelnu predstavu. Sjećam se svojih europskih putovanja i meditiram o tome, kako me svugdje ljudi s margina odmah prihvaćaju kao svoga, cigo mi šapće, znaš zašto je ona tu, ona je tu zbog dobrog društva. Dva sata sam čekao, izbrojao mi je 64 boce. Zanimljivo iskustvo, no ako me nužda nekad ne natjera "nie mehr" ili kako vi ono što se pravite englezi volite reći "never more"...
Post je objavljen 08.07.2006. u 17:39 sati.