Danas ćemo malo biti ozbiljni- ili neozbiljni, kako se uzme. Pričat ću vam o jednom posebnom piscu za kojeg mi se čini da domaća publika još uvijek malo zna. Radi se o Terry-u Pratchett-u. Naime, ovaj pisac fantasy književnosti uveo je golemu količinu engleskog humora u svoja djela i postao svjetski poznat svojim svijetom diska, koja još uvijek nisu doživjela ekranizaciju. Terry je inače ekraniziran nekoliko puta- čak je i glumio u «Crvenom patuljku». Njegova animirana serija «The Truckers» bila je sinhronizirana na hrvatski- možda je se sjećate- radilo se o gnomima koji žive u jednom napuštenom stanu, dok im ne stignu gosti gnomi, preko kojih doznaju da se dućan zatvara.
Ipak, Pratchett je najpoznatiji po svojim junacima iz takozvanog «Discworlda». Ovaj svijet fantazije je sve samo ne ozbiljan, naime taj svijet leži na jednom golemom diskolikom pladnju kojeg na oklopu ogromne kornjače nose četiri golema slona. Svijet je prepun čarobnjaka, heroja, druida i vitezova- a Pratchett bi valjda rekao da ima i mnogo konobara. U tom svijetu pratimo avanture Rincewinda ( u hrvatskom prijevodu u izdanju «Future» ime mu je prevedeno kao «Frčlopir» ), propalog studenta čarobnjaštva koji je jednom prilikom otvorio tajanstvenu knjigu Oktavo. Oktavo je čaroliju koja je skliznula iz njega ugradio u Frčlopirov mozak, i nitko ne zna čemu ona služi ( a najmanje Frčlopir). Kad u grad stigne Dvocvijet (Twoflower), prvi turist s velikom jezičinom i gomilom dijamanata, jasno je da će mu Frčlopir postati prijatelj. Njih u stopu prati «Škrinja», golemi sanduk kojeg nose tisuće malih nožica. Na svom putu sresti će goleme barbare koji znaju mahati sjekirom od pedeset kilograma ali ne i potpisati se s perom od pet miligrama. Srest će i drveće koje govori, ali uglavnom samo traća bukvu pored šikare, goleme kamene trolove koji su isplativi redari tek kad nauče princip vrata i otvaranja istih, čarobnjačke dućane koji se pojavljuju svigdje i svagdje ( ali uglavnom tamo gdje je valutna klauzula najmanja)- a da Smrt , s velikom , oštrom kosom i smislom za humor uopće niti ne spominjemo.
Mnogo puta u svojem svijetu diska Pratchett nudi reference na poznate fantasy romane kojima iskazuje poštovanje tako što ih ismijava. Mnogo puta nasmijat će te se parodiji Tolkiena ili Andersena, ali i kritici današnjeg društva i fenomena u njemu.
Naprimjer, jedna od najboljih šala je kad Frčlopir i Dvocvijet putuju zajedno s «računalnim serviserom», brbljavim geekom koji stalno govori s nekom stručnom programerskom tehnologijom. Na kraju se ispostavi da je računalo koje mora popraviti golemi Stonehenge a da je serviser tek nekakav kipar koji će morati promijeniti «hard disk», tj. golemu plosnatu pločetinu od nekoliko desetina tona.
Prvi put kada sam čitao Pratchetta, nisam uopće znao da se radi o humorističnoj književnosti. Kad mi je netko rekao da se radi o komediji, opet sam je uzeo u ruke i svisnuo maltene od smijeha.
Update:
Nisam mogao naći prijevod "Boje magije" koji ja imam, ali izdavala ga je "Futura", neka vrsta hrvatskog "Siriusa".
Ipak, probajte ovu knjigu:
Tamna strana Sunca
Ili ako znate engleski:
Terry Pratchett u Algoritmu
Post je objavljen 08.07.2006. u 19:00 sati.