Ako maknete “anti”, tako glasi naslov u jednom dnevnom listu, a članak govori o programu konzervativne udruge “Grozd”, prema kojem će se, najvjerojatnije, spolnosti podučavati učenici osnovnih škola u Hrvatskoj. Evo temeljnih načela koje će ubuduće usvajati mlade Hrvatice i Hrvati:
1. Kontracepcija nije dopuštena.
2. Masturbacija je devijantan (oliti poremećen) oblik ljudske spolnosti.
3. Homoseksualnost je nastranost.
Ova načela zajednički potpisuju predstavnici Katoličke crkve, Srpske pravoslavne crkve, Islamske zajednice i drugi predstavnici reformiranih crkava. Koliko god naizgled bili različiti po pitanjima vjere, oko spolnosti se očigledno mogu bez problema dogovoriti.
Sjećam se kad sam prije nekoliko godina u bilježnici s vjeronauka svoga sina pronašao rečenice prepisane s ploče: “Homoseksualnost je smrtni grijeh. Homoseksualci idu u pakao.” Digla mi se kosa na glavi i nisam mogao vjerovati da u današnje vrijeme ima ljudi koji ne samo da njeguju takve stavove, već ih aktivno podučavaju. I to NAŠOJ djeci. U tom trenutku nisam mogao ništa učiniti jer je vjeronauk, iako navodno izborni predmet, namjerno bio postavljen IZMEĐU drugih satova (a ne na kraju nastave ili na početku), tako da je dijete koje ga ne želi slušati bilo itekako vidljivo i obilježeno.
Sin mi je sada u srednjoj školi, a tamo će, kažu, “Grozdu” konkutirati “Forum za slobodu odgoja” čija predsjednica kaže da je znanstveno dokazano da mastrubacija na šteti već pomaže, da je kontracepcija vrlo važna ne samo za seksualnost već i za zdravlje, te da je homoseksualnost normalna pojava.
No, ako će osnovnoškolci učiti gore nabrojane gluposti (pod 1,2,3), što će to vrijediti? Zapravo, postavlja se pitanje, zašto religiozne institucije i dan danas zagovaraju ovakve nazadne stavove koji su u potpunoj suprotnosti sa stvarnošću? (Uzgred, u tim istim novinama nalazi se članak o osnivanju turističke agencije “Gay Dubrovnik” specijalizirane za goste homoseksualne orijentacije, koja je, kažu, sasvim dobro prihvaćena kao dio turističke ponude Dubrovnika.)
Doista, zašto to čine? Naravno da će se oni pozvati na svoje dogme (koje opet dolaze od institucije, a ne s izvora), ali odgovor je drugačiji. Seksualnost odnosno spolnost, jedna je od najsnažnijih motivirajućih sila u životu ljudi. Onaj tko ju kontrolira, kontrolira i ljude. Njima nije važno što kontrolirajući spolnost stvaraju poremećene osobnosti čija se savjest lomi između prirodnog poriva i nametnutog pravila. Nije im važno što stvaraju bolesne ljude (što se najbolje vidi u nastanku seksualnih poremećaja među njima samima – moram li spomenuti pedofiliju među katoličkim svećenicima?) – važno je samo te bolesne i poremećene osobnosti kontrolirati.
Sve je to svima odavno jasno, iako se malo tko to usudi reći. Također je jasno zašto takve institucije imaju moć – to je prirodna posljedica kontrole koju imaju nad ljudima. Međutim, ono što nije jasno jest zašto danas, u vrijeme kad doista ima načina da se tome odupremo, zašto ipak popuštamo? Zašto ne dignemo glas dovoljno jako i dovoljno snažno? Koliko će još generacija biti zatrovano i upropašteno? Koliko će još djece morati gutati ovakve bolesne stavove u ime “moralnosti”?
Ako ima među vama onih koji su religiozni i vjeruju te možda pripadaju nekim od navedenih crkava, nemojte ovo shvatiti kao napad na vašu vjeru. Ovo doista nema nikakve veze s vjerom. Radije razmislite koliko institucije u koje imate povjerenja to povjerenje stvarno i zaslužuju.
Post je objavljen 08.07.2006. u 16:48 sati.