Marketing
Truljenje
Opet Lisabon. Ovo su zlatne rezerve. Zapravo ja uopće nemam fotki na kojima nisu ljudi. Dosadno mi je slikat krajolik i to.
Fascinira li nekog od vas možda truljenje? Nisam baš neka super nabrijana čistilica (Anara će zdušno potvrditi) iako sam se dosta popravila od kad sam se odiljala iz roditeljske kućice. Kod mene stvari često trunu. Hrana najčešće. Evo baš danas sam se borila s jednom lubenicom. Znate li da kad lubenica trune ona proizvodi neku bjelkastu sluz (skoro kao iscjedak) koja preogavno smrdi? I razlijeva se na sve strane. Spašava me to što imam novi stan, a nove stanove je lako čistiti. Zdušno ti pomažu.
Jednom sam našla crva u krevetu. Mislim da je izrastao iz zaboravljenog sendviča koji je bio u blizini.
Sam Taylor-Wood ima jedan kratak film (prezentiran u formi i u odnosu na povijesni kontekst ulja na platnu) voća koje trune - Still Life (2001). Mislim da je trenutno u Tate Modern. Naravno da se u njenoj biografiji mogu naći "razlozi" za fascinaciju raspadanjem. Kao i u mojoj, uostalom. Ali, ono lijepo u umjetnosti je da to ne mora biti dio estetičkog užitka, niti s njim imati ikakve veze. Dakle, radi se o finom mrtvapriroda aranžmanu koji polako počinje gnjiliti i slika se mijenja. Kad ne znaš šta je posrijedi i kad si ne zamišljaš nepodnošljiv smrad, slika postaje gotovo lijepa, onako paučinastomahovinasta i sve.
There.
Post je objavljen 08.07.2006. u 15:35 sati.