Đovani je prohujao našom kućom i našim životima ko tajfun.
Sjedimo sad MC i ja, mirujemo, odmaramo i planiramo oporavak & sanaciju jetri i moždanih stanica od ove «Ulij ne, žali» petodnevne epizode.
Inspiracija mi presušuje ko državna blagajna,
Toliko je kritično da sam skoro napisala priču o tehničkom pregledu mog vozila.
Priča bi bila krajnje dosadna jer je makina, iako sustavno izlagana zakonom zabranjenim voznim stanjima, svakavim drugim retardacijama bez naočala ili zdrave pameti, usprkos bezbrojnim kaotičnim selidbama, rekordnih devetoro putnika, tri psa, 20 000 pređenih kilometara, drndanju po velebitskim kozjim stazama, otočkim serpentinama, bosanskoj đadi, i koječem drugom, u ipak, da, o, da,
o, da
besprijekornom stanju.
Prede ko maca.
I to Crvena.
Jedini su problem gume.
Ali gume su glavi, to su godine, a taj problem samo dio cikličnog vala loše karme što me zadesio.
Sirotu.
Tjedno smeće od novine koju dobijam u poštanskom sandučiću o tom kaže slijedeće;
«Sve do 12. kolovoza neće biti mnogo izgleda za rješavanje neočekivanih nevolja sa okolinom, kako radnom, tako i sa rođacima, a svakodnevni poslovi zaprijetit će
potpunim rasulom."
Potpunim rasulom.
Post je objavljen 08.07.2006. u 13:13 sati.