naime, na sugestiju nekih od vas i same moje podsvijesti, odlučila sam joj se javiti. porukom naravno.
no, doživjela sam nešto što ni najmanje nisam očekivala: svađu...
ne želim ju tračati niti govoriti loše o njoj, samo me na neki način strašno iznenadila, malo i povrijedila, tom svojom upornošću da dokaže nešto što u biti nije istina.
ostavila sam ju da razmišlja o onome što sam joj rekla.
najbolja mi je prijateljica i nikada mi nebi palo na pamet govoriti nešto protiv nje drugima, a ponajprije osobama s kojima se družimo i ona i ja.
ana me nazvala, pitala me kako je bilo.
rekla sam joj.
malo me utješila svojom smirenošću i rekla mi kako je Ona njoj rekla kako sam ja rekla nešto protiv nje (ane). dakle, ona je u biti tračala mene. jedino što sam rekla, a da se nje ticalo, je to da više uopće s nama ne kontaktira - s čime se i ana složila. u našu je raspravu počela uplitati i druge ljude, a kasnije meni prigovarati da to ja radim.
cijelo me vrijeme ismijavala svojim nekim prodrugljivim glasom.
a ja sam to kao krivo svatila, dok ona moje šale sve uzima za ozbiljno.
jučer smo svi bili vani, baš svi, u bircu je bila hrpa ljudi, samo njih dvoje nisu bili tamo.
pridružio nam se njegov frend i rakao "šta su ovi dva u penziji?"... i onda sam ja ta koja govori o njoj.
nakon svega, mislim da si je previše umislila neke stvari, a najviše to da je ona vječito tema naših razgovora.
nije.
ona nije neka svjetska žena da se o njoj mora stalno pričati.
na kraju, ne znam što da kažem. kad sam vidjela kako se iskalila na mene, moje prijateljstvo prema njoj titra... i samo čeka trenutak da prestane čak i titrati.
ali nije mi svejedno... nije. bile smo najbolje prijateljice.
no meni takva ne treba, koja će me optuživati za nešto da sam rekla, a za to zadnja saznala. i samo sam ja vjerovala da nije istina to što ljudi pričaju. i radi mene je istina sjela na svoje. radi mene. a ni hvala mi nije rekla.
mislim da je preponosna da bi se ispričala.
ja se nemam za što ispričavati, niti sam ju ogovarala, niti govorila ružno o njoj, a ako u njenoj glavi sjedi nešto drugačije, njena stvar.
ja se ne mislim ponižavati i raditi budalu od sebe.
mislim da sam jednostavno trebala pustiti da sve ide kako je išlo, ne petljati se s namjerom da joj pomognem, a ljudi neka pričaju i groze se nad tim što su čuli. no, nisam se petljala bez razloga, jednostavno, kada vam kraj uha netko priča o najboljoj frendici nešto što nije istina, nemate snage ne upleti se u razgovor, popljuvati ih sve što vjeruju trečevima i završit s rečenicom "ja znam da to nije istina!!"
Post je objavljen 08.07.2006. u 11:54 sati.