Marketing
Ham-Pokojec
Ham-Pokojec
Danas smo u jutro oko 8:30 krenuli iz Varaždina prema cesti za Vidovec. Svježe je bilo i nije nam bilo vruće. To je bila prednost ove vožnje od ovih prijašnjih. Po meni smo prije išli prekasno. Kada smo došli do raskrižja kod Vidovca, krenuli smo prema Belskom dolu. Prije Belskog dola smo stali na ranču od mojeg djeda. Tamo smo bili kojih 15 minuta i krenuli dalje za Belski dol… Uskoro smo došli do izvora i napunili si bocu od litre sa vodom. Krenuli dalje i za 10 minuta bili kod kamenoloma. Od kamenoloma smo krenuli do ulaza na Ham-Pokojec. Došli smo do table na kojoj je pisalo da hodom ima još 20 minuta do gore. Sova je kalkurirao da će nam trebati 30 minuta… Ali ipak smo došli za oko 15 minuta do gore. Malo smo sjeli kod planinarskog doma, kada je počela kiša padati. Zaletjeli smo se dolje. Opet oko 50 km/h(znam da moram prestati pisati te brzine jer nekad zvuče opasno…). Tu je počelo ono što se nije smjelo dogoditi. Sova nije imao kamo skrenuti jer sam mu sa lijeve strane bio ja, a s desne sve puno vododerina. Odlučio je naravno za vododerine i završio skoro u grmlju. Nakon toga smo krenuli natrag i prošli kroz Beletinec. Nakon Beletinca ima jedan uspon koji ima nagib od 14%... Najveći spust s kojim sam se ja na svojem Giantu susreo. I idemo mi prema dolje i išli smo 60 km/h(znam da opet nije prigodno za djecu ali), i mi dođemo do jednog zavoja i ja sam htio skrenuti ali je Sova zaklanjao put i morao sam samo ravno i naravno počeo kočiti i pri brzini od 40km/h udario u ogradu . Završilo je sve sa dvije modrice a biciklu ništa(fakat je legendarni bicikl). Dobio sam novi nadimak radi toga: James Bond. Uletio sam u dvorište i rekao tipu: «dobar dan, pardon» i htio zatvoriti vrata ali je on zatvorio i ja sam rekao doviđenja i to je bilo to. Onda smo još malo preko Turčina i nazad u postojbinu.
Posle današnje vožnje
Post je objavljen 07.07.2006. u 23:44 sati.