…voda…hladna voda koja izvire iz zemlje…i razlijeva se niz stijene…razbija se u tisuće kapljica…tisuće sitnih djelića… i ponovno se spaja u rijeku…bistru…čistu…hladnu…prelijepu…
…drvo…prastaro drvo…savijeno prema vodi…prema izvoru…i baš me zove da na njega sjednem…sjednem i promatram izvor…onako zamišljeno…daleko…pogleda uprtog u kristalnu vodu…u sjenke koje sunce stvara…u njegov odsjaj na staklenoj površini…u nekoliko pataka koje se igraju u vodi…i ta slika ispunjava praznine…bar neke…i poželim da osjećaj potraje….dugo…da zauvijek mogu osjećati kako mi vjetar miluje lice…kako mi nosi kosu…lagano…nježno…da kad god poželim mogu ruku spustiti u vodu i dohvatiti neki kamen…promatrati ga…prelaziti po njemu prstima…uživati u njegovim oblicima…uživati u hladnoći koja mi miluje boso stopalo…u travi koja ga škaklja…u pogledu na grane koje se njišu na povjetarcu…u šumu slapova…i slici duge u kapljicama…
…nikakve riječi ne mogu dovoljno izraziti osjećaje koji se u meni stvaraju…osjećaje koje prizor izvora budi…prizor početka…rađanja…koje traje…već stoljećima…prizor neopisive mirne ljepote…starog čamca privezanog za obalu…i vesla nježno položenog na površinu vode…vode koja ide…prema naprijed…kroz nova mjesta…kroz šume i livade…rijeke koja putuje u zagrljaj moru…moru za koje se rodila…moru u kojem će živjeti…kroz vječnost…
…recite mi…je li moguće sagraditi most preko oceana…je li ikako moguće…
Post je objavljen 07.07.2006. u 22:21 sati.