Marketing
Ajmo u shopping
Bila ja danas u shoppingu s mamom i sestrom.Pošto su ova luda sezonska sniženja,dućani su krcati,a najbolje je to što većina njih uopče nema klimu.Grozno nešto,sram te odjeću probat koliko se oznojiš od vrućine i zagušljivosti.U jednom pak dućanu ima klime...al očito je da je pokvarena.Naime,umjesto da upuhuje zrak,upuhuje smrad...užas,sam vidite kako ljudi uđu u dućan,i odmah se okreću nazad.
No,pustimo sad to...ja ne znam za vas,ali ja mrzim kad uđem u dućan,a prodavačica mi odmah prilazi s uljudnim osmjehom i pitanjem:"Izvolite,mogu li kako pomoći?"Onda,normalno,ja odgovorim (ili u većini slučajeva moja mama):"Hvala,samo gledamo.",pa se žena naduri,ali ode.Ok,dođem do police,počnem gledati neke hlače,i odmah dođe druga:"Mogu li pomoći?"Odgovorim:"Ne hvala,samo gledam." I opet ispadnem strašno nepristojna. Nemojte me krivo shvatiti,meni je drago što su te žene tako simpatične,strpljive i dobre,ali meni malo smeta dok netko gleda kako si tražim hlače ili majicu...al ok mi je što hoće pomoći,čak im se i divim kako izdrže provesti cijeli dan u dućanu bez klime.Samo bih ja htjela malo sama gledati,pa ću ih pitati ako mi nešto treba...Kao što sam i rekla,sve su spremne pomoći...osim prodavačica u jednoj vrlo poznatoj robnoj kući.Pa te bi te upucale kad bi mogle,jedva čekaju da se makneš od njih.Kad ih nešto zamoliš,recimo veći broj,one kažu:"Pa zar ne vidite da imam posla,žao mi je,ali ruke su mi prepune!"I okrene se,uzme svoju šalicu kave i nastavi čavrljati s prijateljicom.
Anyway,prijeđimo mi na prodajne artikle.Moja je seka (hehe) mršava i lijepo stane u broj xs...ona je,ali ja nisam. Vidim ja lijepu majicu,stvarno posebnu,i krenem tražiti broj...s,s,s,xs,xs,xs,s...i tako unedogled.Ok,ljudi,nisu sve cure manekenke da mogu to nositi,ima nas i malo širih! A najgore je to što se brojevi u svim dućanima razlkuju,pa moja sestra pada u depru jer joj je broj koji joj je negdje dobar,drugdje premali.Pa neka se više dogovore za neku univerzalnu mjeru,da ne moraš isprobavati tri zaličita broja kako bi skužio koji je za tebe!
Meni je i dalje najdraže otići Algoritam i tamo gledat knjige...nekako su mi zanimljivije od te odjeće. Al ako to radiš,onda te rođena sestra smatra štreberom,pa je bolje muvati se pola sata po Benetonu i kupit jednu majicu tek tolko da nešto kupiš,zar ne?Mislim da ljudi previše troše na garderobu... i nikako mi nije jasno kako neki liječe depresiju kupovinom...ja uvijek padnem u depru nakon cijelog dana po dućanima.Bezveze,ima milijun drugih načina da ti bude bolje,a da pritom ne potošiš hrpu love.
To sve s kupovinom mi ide na živce,na kraju se uvijek vratim živčana i loše volje,mamu da ni ne spominjem...mislim,žena si nađe baš lijepu majicu,a brojevi ono:s,s,s,xs,s,xxs...A što ćeš,moraš se mučit,za lijepotu vrijedi trpiti...bar se nadam.
Što vi mislite o tome?
P.S.Uf,ovaj post je malo preoštar,ali,samo da se zna,ne mrzim ja shopping...danas mi je,eto,unatoč navedenim događajima,bilo baš super...
I da,da vas još nešto pitam,je li bio bolji prijašnji naslov ili je ovaj bolji? 
Post je objavljen 07.07.2006. u 21:57 sati.