Svi, s vremena na vrijeme, prolazimo kroz dane kada nam se čini da se cijeli svijet urotio protiv nas i da loša situacija s kojom se suočavamo nikad neće završiti. Čini nam se kao da jedna negativna stvar vodi prema drugoj. U takvim danima se često znamo zapitati hoće li ikad krenuti na bolje. Ali loši dani, iako zvuči pomalo paradoksalno mogu nam biti korisni za nas jednako kao i oni dobri.
Loši dani mogu biti upozorenje kako trebamo usporiti, promijeniti smjer ili razmisliti.
Loši dani mogu nam pomoći usmjeriti misli na one stvari o kojima inače nikad ne razmišljamo. Taj trenutni kaos može biti vodič prema neugodnim mislima i osjećajima o kojima radije ne biste razmišljali i uvijek ih izbjegavate, oni mogu biti put do samospoznaje, trenutci u kojima o životu možemo naučiti mnogo više nego kada nam sve polazi za rukom. Mnogi loši događaji koji se redaju jedan za drugim, mogu nas učiniti ranjivima, ali dugoročan negativni efekt mogu imati jedino ako im to sami dopustimo. Zapitajte se što možete naučiti iz trenutne situacije.
Loši dani iza nas doprinose onome što jesmo jednako kao i dobri. Iako se možemo osjećati obeshrabrenima ili ometenima u našim planovima, loši dani uče nas strpljivosti i upornosti.
Važno je zapamtiti da vaše ponašanje kreira vašu sudbinu, negativno iskustvo, pa i nekoliko njih ne znači da nemamo sreće u životu, nego da život nije idealan i da se sastoji jednako od dobrih, tako i loših situacija. Na loše dane možete promatrati kao vožnju automobilom kroz grad, na semaforima se pale naizmjence crvena, zelena i žuta svjetla. Nekad se dogodi da su sva zelena, a nekad da su crvena, ali imamo li dovoljno strpljenja i ostanemo li prisebni na kraj puta ćemo stići u svakom slučaju.
Loših dana su uvijek dobro sjećamo, možda i duže nego onih sretnih, ali to je zbog toga što onih sretnih imamo više i navikli smo na njih, iako nam se to ne čini tako. Inače ne biste govorili koji loš dan, da su loši dani uobičajeni prestali biste ih primjećivati. Poslije svake kiše dolazi sunca, pa tako i nakon onih najgorih životnih iskustava slijedi oporavak i poboljšanje. Još sadržajniji i iskustveniji život.
Pjesmica... (poklon)...
Na tvom dlanu
Moje je srce na tvome dlanu
Osjećaš li kako se bori, kuca,
Vidiš li dušo po njemu rane,
Vidiš li kako zbog tebe puca?
Čuješ li pjev umirućih ptica,
Slušaš li srećo taj glas što šuti,
Znaš li kako krvari i boli
Kad se ljubi, kad se sluti?
Čežnja je k'o svemir,
Suze su k'o zvijezde,
Potraži me u grudima
Gdje se boli gnijezde.
Šutnja je k'o kamen
A ko sablje su riječi
Srce je od snijega
Nema se što reči.
Čuvaj mi to srce
Znam da nije lako
I tebe bole rane
Al' živi se i tako.
Post je objavljen 07.07.2006. u 16:52 sati.