Dani su bili lijepi. Tjedan je prošao brzo. Vikenad je pred nama, mladim Hrvatima željnim dobra provoda i mesa. U ponedjeljak sam silom prilika upoznao steak house Mu. Europejski uređen lokal sa ovećom ponudom komada mesa. Sajeli smo se Dragutin, Richard i ja sasvim fino, a i pive smo popili neke. Ako kog zanima, lokalčić je u zgradi di je i Fina u Vukovarskoj.
Utorak je radni dan, ali na sreću je prošao brzo onaj radni dio, pa sam se, nakon jednog pranja i nešto hranjenja, oko osam, skupa sa Richardom, pojavio na Šalati ne bi li se počastio sa nešto rock glazbe. Stigli smo taman kad su The Ex kretali sa svojim nastupom. Nažalost, nisam stigao vidjeti My Buddy Moose, a na sreću sam propustio Edu Maajku. The Ex su razvalili. Jedna od boljih sviraka uopće. Rezali su nam utrobe reskim gitaricama i tjerali nas da razbijamo vlastite glave o zid uz pomoć bubnja. Nakon njih, uslijedila je pauzica od nekih pola sata, a onda su na stage izašli Franz Ferdinand. Spektakel je to bio. Mladići lijepo prašu. Sve u svemu, jedna lijepa večer, a još smo i nešto pojeli poslije.
Srijedu ću preskočiti, iako se treba osvrnuti na to da sam neizmjerno sretan zbog portugalskog neulaska u finale. Allez allez. Ajmo naši! I tako to. Prebacujem se na četvrtak iliti jučer. Godinama sam čekao dan kad ću vidjeti gospodina Morrisseya uživo. Prvo ga nije nigdje bilo godinama, a kad se jednom i ukazala prilika da ga odem gledati, nešto se bilo spriječilo i možeš ga jebat. I onda ove godine dođe do mene vijest da će El Moz doći na Šalatu. Majke ti ga spalim! Bijah sretan. I tako sam ja jučer vidio Morrisseya. Iz drugog reda. I bilo je uodlično, ae. Lijepe stvari nam je pričao, lijepo je pjevao i sretan sam ja. Navodno se moja sreća i veselja vide i u današnjem Vjesniku. Provjerit ću kad dođem doma. A kad smo već kod doma, možda je vrijeme da pođem! Farfan!!!!
Post je objavljen 07.07.2006. u 16:36 sati.