Marketing
BOTVINNIK – SMISLOV
Vasilij Vasiljevič Smislov, prvi put je na sebe skrenuo pozornost svjetske javnosti u ekipnom susretu sa šahistima SAD i Engleske i postigao sjajan rezultat 7,5 bodova iz osam partija.
U prvom radio meču sa SAD, u obje partije je tukao velemajstora Reshevskog a u drugom Denkera. U meč-turniru Moskva-Prag 1946. napravio je 9 bodova iz 12 partija. Njegov međunarodni nastup poslije drugog svjetskog rata je Groningen gdje su se ispred njega plasirali samo Botvinnik i Euwe. Inače, on je bio poslije Bronsteina drugi šahist koji je osporio titulu velemajstoru Mihailu Botvinniku.
Koncertna dvorana Čajkovski bila je po tko zna koji put poprište borbe za svjetski šahovski tron. Od ranijih aktera na šahovskoj sceni ostao je jedino Botvinnik. Njegovo sjećanje na ovo vrijeme, iako je već davno prohujalo još uvijek je svježe: «U svom prvom meču sa Smislovom ja sam nastojao da borba otpočne u ožujku dok je moj suparnik bio za sredinu travnja. Kao što se zna, u lipnju je u Moskvi veoma toplo, što meni uostalom nije odgovaralo. Pa ipak, izborio sam se da bude ožujak. Pokazalo se, uistinu, u povijesti borbe za šampionat svijeta da su se gotovo uvijek šampion i izazivač prepirali oko uvjeta meča, zalazeći po katkad u nevažne sitnice, pa su s tim u vezi neki mečevi otpali. FIDE je, štoviše, godine 1949. donijela odluku da ako se šampion i njegov pretedent ne bi složili , onda bi se odigrao meč turnir na kojem bi nastupio prvak svijeta i trojica prvoplasiranih s turnira kandidata. Naravno Smislovu to nije odgovaralo, pa je stoga i popustio. Kako je meč bio završen 12:12, znači odigran je maksimalni broj partija. To je, u stvari, bio drugi meč u kojem sam poslije neriješenog rezultata zadržao titulu. Prvi put već je poznato, bilo je u meču s Bronsteinom. Ja sam u svoja tri meča sa Smislovom izgubio tri remi konačnice, ali sam zato dvije više dobio, također remi partije s Bronsteinom.»
Igru svog suparnika Botvinnik je sažeto opisao: «Protiv mene Smislov je igrao na mikroskopske prednosti, maksimalno težeći k pojednostavljivanju pozicija, onda je sasvim razumljivo što je svaka izmjena jasno povećavala njegovu prednost. Najčešće dovodi igru do konačnice, koja je iziskivala veliku preciznost, umješnost i visoku tehniku. On je za razliku od mog ranijeg suparnika, mislim na Bronsteina, konačnice vodio besprijekorno, rekao bih čak virtuozno. U cjelini, borba je bila žestoka.»
«ZLATNO DOBA» VASILIJA SMISLOVA
Vasilij Smislov se rado sijeća svog «zlatnog doba», i o tome rado govori: «Vidite, u periodu od 1948-1958., znači ravno jedno desetljeće, borio sam se da se domognem najviše titule, tj. titule prvaka svijeta. Taj period, uistinu, se može smatrati mojim «zlatnim dobom», jer sam se nalazio u najužem vrhu svjetskog šaha. Kad je Mihail Botvinnik 1948. godine postao šampion, ja sam bio vecešampion sa svojih 27 godina, mada nisam ponio tu titulu. To je, razumije se, bilo vrijeme koje je iziskivalo ogroman napor kako duhovni tako i fizički. Kad čovjek sebi postavi takav zadatak, da bude u nečemu prvi na svijetu, onda mora se priznati pred njim nije nimalo lak zadatak. Ja sam u tom periodu iz sebe iscjedio i posljednji atom snage, a i iživio sam sve svoje ambicije na planu šahovske umjetnosti. Kao priprema za meč s Botvinnikom, meni je odlično poslužio turnir kandidata u Zurichu 1953. godine, kad sam za partnere imao takve korifeje kao što su Kers, Bronstein, Reshevsky, Euwe, Gligorić, Petrosjan, Geller, Boleslavski i dr. Botvinnik je izjavio da svaki meč za prvenstvo svijeta skraćuje život bar za nekoliko godina. Da li zaista vrijedi poklanjati toliko vremena ovoj igri? Nisam mogao ni naslutiti da mene čekaju tri teška meča s ovim izuzetnim šahistom.»
Post je objavljen 07.07.2006. u 12:35 sati.