Marketing
Moja svakodnevica...
Bilo je rano jutro kada sam začula već dobro poznati zvuk gitare.Nevoljko sam se ustala iz kreveta te sam se samo bacila pod pipu da se umijem.Sišavši u dvorište,imala sam priliku vidjeti već dobro poznati prizor:ujak eddy sjedi na panju i svira svoju nanoviju baladu.Njegove balade najčešće imaju istu melodiju,ali svaki put izmijenu riječi ne bi li umro što strašnijom smrću.Sada sam već prerasla to da me on služi stoga sam ga upitala :"I...Kako ovaj put umireš?"-malo je podigao pogled od gitare te nevoljko odgovorio:"Bacam se pod ludog medvjeda jer mi više nije do života..."-okrenula sam se na drugu stranu da me ne vidi kako se smijem,a kad sam se malo smirila,samo sam zakašljala i komentirala:"Joj,stvarno strašna smrt...Ali meni je bolja bila kada ti je netko stavio sumpornu kiselinu u vodovod pa ...Znaš dalje...Nego,što ćeš za doručak?"-pogledao me kao da sam napravila najveću strahotu na svijetu:"Ja tu upravo tugujem nad svojom pjesmom...I ti samo tako dođeš...I pokvariš mi trenutak tim pitanjem??"-glasno je uzdahnuo nestrpljivo kimajući glavom:"Vidiš kakva si...Niti ti,kao ni tvoja majka ne znaš cijeniti umjetnost,ti tu letiš na metli umjesto da sviraš..."-ovo je bila takva besmislica upravo zbog toga što i ja,i moja mama,volimo umjetnost...Ako,naravno,o njoj govorimo.Nisam ga htjela uvrijediti stoga nisam reagirala na ovu direktnu uvredu i samo sam ponovila pitanje:"I...Što ćeš onda za doručak?"-ovaj put je odlučio biti "dobar" stoga je preko volje odgovorio:"Ma radi što hoćeš,sve je ok,samo mi napravi fini topli kakao..."-baš kad sam se počela aparatirati doviknuo mi je:"Ali nemoj zaboraviti popapriti!",svi oni O u mojoj glavi (znate ono,odlučnost,odredište,blablabla) su mi se pomiješali,pa sam napravila najgoru glupost;glava mi je stigla u kuhinju dok mi je ostatak tijela još uvijek ostao u dvorištu.Ujek Eddy se onesvjestio.Čekala sam sat vremena u ovakvoj pozi dok nisu došli iz Munga po mene da mi to srede...Prvo smo tamo čekali sat vremena na red da bi me kasnije vidarica samo jednim trzajem štapića vratila u normalu.
"Eto to sada tvog papra!"-rekla sam mu kroz smijeh.
"Ja se stvarno nisam šalio."-znala sam ja jako dobro da on to misli za ozbiljno,mislim,nisam ja ta koja jede pasanca u umaku od čokolade....
Kasnije smo stigli doma gdje su me dočekale Dante i Anira,frendice iz Hogwartsa.Pošto sam ja malo starija od njih,ponosno sam se aparatirala posvuda,pa makar i za par metara dalje...Moram li napominjati da sam za svaku sitnicu koristila magiju?? Kako je lijepo biti punoljetan...
Ali prije svega,upoznala sam ih s Eddyem i one su oduševljene...Baš ih je impresionirao...
Inače,zaboravih napomenuti da je moj ujak stručnjak za skupljanje stare "krame" po cijelom dvorištu...Prije je radio u Hogsmeadeu,ali je odustao jer mu posao nije išao...Ali svi ga vole,premda je potpuni propalitet (nema niti dozvolu za aparaciju)...
U ime toga,što je takav propalitet kojemu je slučajno sutra rođendan (na koji je sigurno zaboravio,ili se barem tako pravi),Dante,Anira i ja odlučile smo pripremiti ludi tulum...Sad baš pišemo pozivnice...Pa,da čujem,tko sve želi ići??
Inače,ovo je on u svom "trenutku" smišljanja pjesme (tu mu već suze naviru na oči)
Post je objavljen 07.07.2006. u 17:15 sati.