Bila sam u subotu na hodočašću. Na Trsatu. Na Trsatu, gdje idem već godinama. Zapravo točno 14. puta. Da se obnovim. Da osjetim tu silnu predaju. Otišla sam tamo nemirna. Pa čak i na rubu nezadovoljstva (nesretna bi bila preteška riječ). Ja uvijek mislim da još ima nade. I kada lađe tonu. Nisu moje potonule. Samo još jedno u nizu malih razočarenja. Ne u ljudima. Samo tako, u životu. Ljudi su ono što jesu. Kao i ja. I ja sam ono što jesam. Tko god me čita dobija neku sliku o meni. Uokvirenu vlastitim poimanjem svijeta i ljudi. Ja sam samo čovjek, žena štoviše. Ja se samo trudim biti bolja od sebe. Ljudi koji vjeruju, ne stavljaju se ispred Njega. Oni Mu samo služe (ili ne služe). Ja se ne nalazim svetom. Nikako. Ja se osjećam pozvanom reći što osjećam. Teško je u to povjerovati. Na svu sreću ima ljudi koji su si dopustili da mi povjeruju. Mogu se samo truditi da ih ne razočaram i biti tu za njih. I zbog njih. Bez šminke i sjaja. Takva kakva jesam. Sa svim svojim nijansama. Bez laži. One meni ne trebaju. A i čemu? Kad se jednom zapleteš u laž.... nema nazad.
Trsat je naše najstarije svetište. 135 m iznad mora. Do njega vodi 561 stuba. Ljudi ih ponekad prelaze na koljenima. Kraljica Jadrana nosi mnogo imena. Ja je zovem Madonina. To je naslov jedne pjesme za Zaštitnicu pomoraca.
Moj molitveni dio hodočašća izgleda otprilike ovako: 1. ulazak u svetište i kratak pozdrav Kraljici mora. 2. paljenje svijeća i molitva za sve koji su me molili ponešto izmoliti za njih i njihove bližnje. 3. obilazak Kapele zavjetnih darova. 4. samoća u svetištu, samo misli, čišćenje, prožimanje, obuzimanje i plač. Uvijek se rasplačem na kraju. To mi je znak da je to to. Tada sam čista. Pozdravljam se s Majkom milosti i odlazim u nadi da ćemo se opet sresti dogodine.
Ove sam godine ušla u svetište, naslonila se na prvi kamen i zaplakala. Tisuće je hodočasnika prolazilo crkvom i pjevalo. Bilo je nešto divno u svemu tome. Kao i uvijek. A ja, ja sam samo plakala. Kasnije sam odradila sve ostalo. Suze su ovoga puta bile najvažnije. Vi znate zašto. Ove sam godine izgubila toliko toga da je to nemoguće nabrojati. Vi znate što.
I ja sam joj zahvalna. Na vama.
Post je objavljen 07.07.2006. u 09:36 sati.