Ne mogu ti otkriti
Sve strahove svoje,
Sve sumnje i tjeskobe
Što dozrijevaju u meni.
Kako ti priznati sada
Da su i sve dugine boje,
Samo trenutak bile
Ljepota u mojoj zbilji.
Na tržnici snova
Uvijek sam zadnja u redu.
Uvijek svi imaju
Neko pravo prvenstva.
Snalaze se, laktaju
Za više novca više i dobiju.
Ja nemam ništa, osim sebe,
I ovo malo snova o tebi,
Što ih ne prodajem
Nego čuvam kao svetinju.
Samo hoću da uzmem
Nečiju odbačenu iluziju,
Još jednu izgubljenu bitku,
I oklop za svijet realnosti,
Da slika o meni bude potpunija.