Marketing
There You'll Be...
Vratila se upravo iz vana... bilo je super. Jako se lijepo zabavila i pozdravila se sa Plavim. Vidjet će se tek u 9 mjesecu. Fali će joj jako... stvarno se vezala za njega u tako kratkom vremenu. Ni sama ne zna kako, ali je. Puno joj znači i skroz ju je začarao, zbunio. A nju je jako teško začarati... nakon NJEGA nije bilo dečka koji je to uspio. Iskreno nije Plavi uopće dečko koji bi joj se inače svidio, ali nešto u njemu je nju tako privuklo. I tako su se spojili... Nakon NJEGA nije se mogla za nikog vezati, nije se mogla osloboditi. Nije skroz slobodna sada, ali polako ide prema slobodi. I strah ju je... strah ju je nepoznatog područja. Prije je uvijek znala šta slijedi i šta ju čeka, a sada ne zna... i to ju malo plaši. Prije je samo plakala i molila Boga da joj se ON vrati, da joj ON nekako da signal da mu je stalo... i kad je napokon iscrpila i zadnji atom snage na NJEGA, kad je pustila zadnju suzu za NJEGA... došao je Plavi. Onaj koji joj je vratio osmjeh na lice, sreću u srce. U kratkom vremenu je napravio ono šta ON nije mogao u tri godine. Zašto? Zašto ON nije to mogao? Ona zna da je NJEMU stalo do nje, ali nikada nije znao to pokazati.
Da... opet ju lovi prošlost. Opet ju lovi ON. Vraća se stalno u nazad, k NJEMU. Ona to ne želi, ali srce GA nije pustilo... nikada ni neće. I ona to zna, ali opet se nekako nadala da GA je zaboravila, da je zaboravila njih, sve uspomene koje su toliko boljele, a opet toliko ju veselile. Nije... na njenu žalost nije niti će to ikada moći. ON je toliko urezan u njeno srce da je to već... već bolest. Ljubav? Neki to kažu. Ali ona ne zna, nije skroz sigurna da je to ljubav. Sluša pjesmu od Lane Jurčević i Luke Nižetića "PRAVA LJUBAV"... i riječi kao da su za nju pisane... Vezala me tuga svojim koncima, tražila sam ljubav na krivim mjestima. Što samoća čini ja najbolje znam, čovjek nije rođen da bi bio sam... Očito je tražila ljubav na krivim mjestima. Očito kad ne može biti sretna, a mogla je. ZNA da je pogriješila što ga je onda ostavila, ali nije mogla... nije mogla trpiti više da ju svi tako gledaju. Da joj svi govore kako ON nije za nju, kako će ju povrijediti. I šta je time dobila? Ipak ju je "povrijedio", a da nije to ni uspjela do kraja osjetiti. "Povrijedi" ju je samo zato jer je sama to dopustila, jer je dala ostalima da ju zatruju, jer nije vjerovala srcu nego drugima. Vjerovala je svom bratu... I najgora je spoznaja to da ne možeš s nekim biti sretan jer te koči to šta si nečija sestra... to šta bi se njihov odnos kao promijenio. To šta se oni (muški) ponašaju kao da imaju deset godina, a ne dvadeset. I to će uvijek biti tako.
ON je sada sretan... kažu tako. Ozbiljna mu je veza. Ok nek mu je sretno. Stvarno to misli... ali ona ne može to gledati. Ne može trpiti da Ana ima ono šta ona hoće, šta će UVIJEK htjeti. Od onog dana kad se zaljubila u NJEGA do... do kraja njenog života. Neće ga nikada prestati voljeti i to zna. Samo pitanje je da li je to prava ljubav ili samo zaluđenost kad ne možeš imati nešto? Ne zna šta je, ali zna jedno... zna da njegove poljubce, miris, osmjeh, dodir nikako ne može zaboraviti. Oni joj noću još uvijek ne daju mira. Oni je nekad još znaju ostaviti budnu cijelu noć i punu suza. Još uvijek... a sretna je s Plavim. Kako je to moguće? Nek joj to netko kaže. Kako može plakati i kako ju može tako zaboliti u srce neke uspomene od prije, a sretna je s drugim? Stvarno je sretna... ne hodaju, ali ovo šta ima među njima ju veseli. Da li zato jer je Plavi tako dobar i nježan da se napokon osjeća sigurnom ili nešto skroz deseto... ne zna. Ali tako je.
Post je objavljen 07.07.2006. u 05:35 sati.