Marketing
JADRAN
Jadransko more ili Jadran (na talijanskom, Mare Adriatico, Adria; na engleskom, Adriatic Sea) je veći rukavac Sredozemnog mora, kojeg odvaja Otrantski moreuz ili Otrantska vrata. Površine je 138.595 km˛, najveće dubine 1330 m. Srednja srpanjska temperatura mora iznosi 23,2 stupnja, a prosječna godišnja temperatura je 17,5 stupnjeva.
Na južnom Jadranu salinitet iznosi do 38,32 promila,što ga ubraja u slanija mora, providnost vode uz obalu je do pet, na pučini i do 45 metara. Morska voda se kreće u vidu valova, plime i oseka i morskih struja, međutim, Jadran se smatra mirnijim morem, jer više od 75% valova čine oni manji od 0,5 metara. Plimni val iznosi 30-48 cm, a smjenjuju se po dvije plime i oseke u toku 24 sata.
Izlaz na Jadransko more imaju Italija, Slovenija, Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Crna Gora i Albanija.
Jadransko se more pruža u smjeru sjeverozapad - jugoistok, između Balkanskog i Apeninskog poluotoka, u dužini 783 km.
Prosječno je široko 170 km, a duboko 252 m:
u sjeverozapadnom dijelu je plitko (u Tršćanskom zaljevu do 23 m),
a na jugu mnogo dublje (u Južnojadranskoj zavali 1200 m).
OBALA I OTOCI:
Akvatorij istočne obale Jadranskog mora od poluotoka Savudrije na zapadu i do poluotoka Prevlake na njenom jugoistočnom dijelu pripada teritoriju Republike Hrvatske. Taj prelijepi dio prirode s obalnom linijom od 5790 km ubraja se u najrazvedenije obale na svijetu.
Hrvatski otoci obuhvaćaju gotovo sve otoke istočne obale Jadrana i njegova središnjeg dijela, čineći drugo po veličini otočje Sredozemlja. Ima ih 1.185, a geografski se dijele na 718 otoka, 389 hridi i 78 grebena.
Postoji nekoliko znanstvenih projekata iz područja geografije i društvenih znanosti koji su se odnosili na istraživanje malih hrvatskih otoka. Prema njima, u grupu malih otoka možemo ubrojiti sve naseljene otoke koji nemaju više od tri naseljena mjesta i koje most ne povezuje s kopnom. Postoji ukupno 34 takva otoka, koje možemo razvrstati u sljedećih pet geografskih skupina:
Kvarnerski otoci (Rijeka): Ilovik, Srakane Vele, Srakane Male, Susak, Unije
Zadarski otoci: Silba, Olib, Premuda, Škarda, Ist, Molat, Zverinac, Iž, Rava, Rivanj, Sestrunj, Sestrica Vela (Sali), Ošljak, Babac, Vrgada
Šibenski otoci: Prvić, Zlarin, Kaprije, Žirje, Krapanj
Splitski otoci: Drvenik Veli, Drvenik Mali, Biševo, Sv. Andrija, Šćedro
Elafitski otoci (Dubrovnik): Šipan, Lopud, Koločep, Sušac
Na slikama su prikazane:Čipka sa otoka Paga i otočna kućica (otok Olib)
Nabrojani otočići imaju ukupnu površinu od 256 km2 a na njima danas živi oko 4.500 osoba. Prije sto godina na tim je otocima živjelo oko 20.000 ljudi a trend opadanja broja stanovnika nastavlja se i danas.
Premda otoci zauzimaju oko 3.300 km2, tj. 5,8% površine hrvatskog kopna, oni određuju teritorijalno more koje čini gotovo 37% ukupnog prostora Hrvatske (bez otoka teritorijalno more bilo bi za oko dvije trećine manje). Najveći je Otok Krk (410 km2), 77 ih je većih od 1 km2, a svega dvadeset je veće od 20 km2. Zbog velike razvedenosti, obala hrvatskih otoka je duža od obale kopna. Od 5.835 km hrvatske morske obale, čak 4.057 km (69,5%) otpada na obale otoka.
Svi naseljeni otoci istočnog i srednjeg Jadrana pripadaju Hrvatskoj. Njih je 50 i zauzimaju površinu od oko 3.000 km2. Tome treba dodati i 15-ak povremeno (sezonski) naseljenih otoka.
Hrvatska obala i otoci leže u području jadranskog tipa mediteranske klime. Ljeta su vruća i suha, zime blage i vlažne, a insolacija je velika. Posebna klimatska obilježja razlikuju se, međutim, od otoka do otoka, ovisno o strani svijeta, nadmorskoj visini ili izloženosti vjetrovima. Glavni činitelj otočne klime i biljnog pokrova je Jadransko more koje spada u topla mora. Temperatura na površini obično ne pada ispod 10° C ni zimi, a ljeti ne prelazi 25° C. S izuzetkom većih luka, more oko otoka je nezagađeno, kao uostalom i cijeli hrvatski dio Jadrana.
Sve posebnosti otočnih ekosustava uočavaju se i na hrvatskim otocima. Prevladava sredozemna zimzelena vegetacija, u kojoj je ekološki najznačajnija makija, degradirana šumska zajednica hrasta crnike, koju čine crnika, zelenika, gluhač, smrič, mirta, smrča, planika, lovor, brnistra i još nekoliko biljaka. Na otocima se mogu naći i kamenjare, biljne zajednice koje se sastoje iz bodljikava i mirisna bilja, trna, kadulje, smilja, kovilja, pelina i drača. Šume alepskog, primorskog i pinaster bora poseban su dio otočne flore.
Na hrvatskim otocima prevladava sitna divljač uključujući i grabežljivu, a endemske biljne i životinjske vrste broje se na desetke. Ornitofauna je izuzetno bogata. Najpoznatija, ali i najugroženija vrsta jest bjeloglavi sup na Cresu i Plavniku. Životinjski je svijet uglavnom autohton. Od neseljenih se utjecajem na otočni ekosustav izdvajaju zečevi, jarebice, već poodavno dovedeni mungos, te jeleni i mufloni. Među domaćim životinjama prevladavaju, naravno, ovce i koze, ponegdje na većim otocima i krave, a teret su donedavno nosili magarci ili na većim otocima i konji.
VJETROVI NA JADRANU:
Hrvatska je kao nautička destinacija poznata diljem svijeta, a koliko god Vaše jedriličarsko iskustvo
bilo veliko, svako more ima svoje tajne, pa tako i ono hrvatsko. Njegove su ljepote, ali i zamke
za one koji ih ne poznaju - vjetrovi. Upoznajte jadranske vjetrove i naučite kako da jedra
Vaših jedrilica budu puna njihove snage.
Bura
Bura je nepredvidljiv vjetar koji s kopna prema moru puše na mahove, relativno je hladan i suh, postiže umjerenu jačinu, a traje po nekoliko sati. Pročišćava i bistri atmosferu pa je vidljivost nakon bure izvrsna, a vrijeme sunčano i vedro.
Iako je bura načelno zimski vjetar, javlja se tijekom cijele godine te većinom ujutro, a postiže srednju brzinu od 11m/s. Budući da se obrušava s planinskih obronaka prema moru, najčešće dolazi sa sjeveroistoka odnosno iz smjerova NNE, NE ili ENE. Na otvorenom moru bura često prelazi u sjeverozapadnjak.
Ono po čemu je bura prepoznatljiva jest njezina "hirovitost" odnosno puhanje na mahove, nagao i često neočekivan početak, pri čemu udari vjetra mogu biti praćeni hukovima koji se s tišinom ili slabim vjetrom izmjenjuju u razmacima od jedne do nekoliko minuta.
Ljetne se bure javljaju većinom na sjevernom Jadranu u prostoru gdje su planine najuže (Velebit), a dolazak bure može se prepoznati po oblačnoj kapi koja prije početka vjetra prekrije vrh Velebita ili Biokova. Valovi koje stvara bura kratki su i brzo se udaljavaju od kopna, razbijeni im se vršci pretvaraju u bijele krijeste morske pjene, a jaki udari mogu povremeno podizati kapljice vode u zrak stvarajući "morsku prašinu".
Kada je riječ o buri evo i nekoliko praktičnih savjeta: ukoliko jedreći uz obale otoka okrenute prema kopnu naiđete na zone bez raslinja, znajte da ovdje puše jaka bura. Jedrite li po buri uzbuđenja neće nedostajati jer je to velik izazov koji iziskuje oprez kako po pitanju pripreme broda tako i glede posade. Uz izbjegavanje jedrenja u blizini privjetrinskih obala, pripremite se na moguća manevriranja, oboružajte se strpljenjem jer ćete kombinaciju jedara vjerojatno morati mijenjati nekoliko puta. Ne zaboravite sigurnost staviti na prvo mjesto. Jedrenje malim jedrilicama preporučuje se samo najvrsnijim jedriličarima.
Jugo
Jugo je jugozapadni vjetar umjerene jačine koji puše s mora prema kopnu, a javlja se duž cijele obale, pušući u smjerovima ESE, SE ili SSE. Načelno se može reći da ćete ga češće susresti plovite li južnim negoli sjevernim Jadranom, a kako pripada grupi proljetno-jesenskih vjetrova praćenih kišom i vlažnom atmosferom, jugo se ljeti ne javlja često. Ako ipak zapuše, možete ga prepoznati po ovim karakteristikama: vjetar uz postupno pojačavanje puše bez prekida stvarajući vrlo lijepe, duge valove koji se valjaju bez šuma i pjene, a tek za jakoga juga lupaju o obalu povlačeći se prema pučini s hukom.
Budući da su ujednačeni valovi te stalna snaga i smjer vjetra njegov najveći izazov, jugo pruža posebno iskustvo dinamične plovidbe morem s jedrima punim konstantnog vjetra omogućavajući jedrilici postizanje vrlo velikih brzina.
Maestral
Maestral je tipičan ljetni jadranski sjeverozapadnjak i jedan od onih vjetrova karakterističnih za lijepo i stabilno vrijeme. Nakon jutarnje tišine, ljeti, gotovo po pravilu oko podneva, započne njegovo ugodno strujanje koje uz jačanje traje sve do zalaska sunca. Maestral može dostići jačinu od 5 do 6 bofora, a područja u kojima se najčešće javlja su Zadarski i Korčulanski kanal.
Maestral je vjetar kao stvoren za ugodno i opušteno jedrenje bez manevriranja, jer mu je snaga stalna, a narav predvidljiva i blaga. I dok bura i jugo, svako na svoj način pružaju jedriličarima uzbuđenje i izazov, maestral jamči čisto uživanje tijekom kojeg se bez straha možete prepustiti moru. Kako zalaskom sunca nestaju uvjeti potrebni za stvaranje maestrala, s prvim mraka počinje puhati blag noćni povjetarac s kopna jačine do 3 bofora da bi s izlaskom sunca nastupilo doba tišine na moru koju će, kao po pravilu, opet oko podneva smijeniti osvježavajući maestral.
Iako Jadransko more ne spada u opasna i ćudljiva mora pa je jedrenje moguće tijekom cijele godine, najpovoljniji uvjeti ipak vladaju od sredine lipnja do sredine listopada kada u morskim pohodima mogu uživati i oni s manje iskustva.
Dobrodošli i dobro Vam more!
Post je objavljen 07.07.2006. u 01:06 sati.