Marketing
"CBGB"-mijesto na kojem ramonesi počinju svirati kao prdgrupa najgorem new york-škom bendu!!!
Početak 70-ih u New Yorku nije bio nimalo optimističan. Za veliku većinu to je bio centar sirotinje, nasilja i moralnog rasula u kojem se našla Amerika nakon prvog ratnog poraza u svojoj povijesti.
Vijetnamski veterani su, za razliku od svojih očeva i djedova, bili žigosani kao gubitnici, a upravo je ulica Bowery u New Yorku bila mjesto gdje je ta traumatizirana skupina otpadnika pronašla kakvo-takvo utočište.
Naravno, kvart je bio pun i bivših zatvorenika, otpuštenih pacijenata iz mentalnih ustanova, alkoholičara i narkomana.
CBGB je otvoren u prosincu 1973. na uličnom broju 315. Vlasnik Hilly Kristal, 42-godišnji bivši marinac imao je želju napraviti klub u kojem će se svirati, njemu omiljena, country glazba (CBGB je skraćenica od Country Blue-Grass Blues), no stvari su krenule u sasvim drugom smjeru.
Urbano okruženje u raspadu koje je smrdjelo na mokraću i rigotinu izrodilo je nešto što je kasnije nazvano punk. Ni sam CBGB nije bio u boljem stanju, Kristal nije mogao nikako odagnati smrad iz kluba, a osim toga, čak je i njegov pas veliku nuždu najradije obavljao na bini kluba.
'New York Dolls su bili krivi za sve', izjavio je Dee Dee Ramone jednom prilikom, 'oni su svirali u Mercer Arts Centru, koji su ubrzo bageri poravnali sa zemljom, a isto se dogodilo i s Dollsima, koji su same sebe dotukli drogom i alkoholom. Posljedica svega je bila da je svaki čudak u gradu osnovao svoj bend, a čudaka je bilo puno. Dollsi su se raspali, a ta hrpa luđaka je trebala scenu.'
Prvi freakovi koji su kročili u CBGB bili su Tom Verlaine i Richard Hell iz benda Television, koji su samo bacili letimični pogled s ulaza i rekli: 'OK, svirat ćemo ovdje.'
Nedjelja, 31. ožujka 1974. bila je prva punk večer u CBGB-u, a zamalo je bila i posljednja. Kristal je angažirao Television, za koji je rekao da je vjerojatno najgori bend koji je ikad čuo u životu. Dečki iz Televisiona su, pak, iznenadili Kristala time što su dovukli predgrupu po imenu The Ramones.
Joey (Jeff Hyman), Johnny (John Cummings), Dee Dee (Douglas Colvin) i Tommy (Tommy Erdelyi) su uzeli zajedničko prezime Ramone. Svi odrasli u sirotinjskom Queensu, bili su rođeni njujorški otpadnici, pogotovo dvometraš Joey i Dee Dee koji su postali lokalni dileri, kako bi namirili vlastitu potrebu za drogom. Kad nije bilo love i droge, često su se odavali svojoj 'prvoj ljubavi', snifanju ljepila ili benzinskih isparavanja iz kanistara.
Svirali su 15 minuta, a prisutni su u čudu gledali četiri frika u crnim kožnim jaknama kako sviraju distorzirane dvominutne verzije surf pjesama, dok su naslovi istih bili 'Now I Wanna Snif Some Glue' i 'Beat On That Brat'. Kristal je rekao da su bili čak gori od Televisiona.
Ramonesi također nisu bili impresionirani klubom, Dee Dee je kasnije u jednom intervjuu rekao: 'Nije tu bilo nikakvog glamura, mjesto je bilo puno štakora i miševa. Osim toga, morali smo paziti da ne stanemo u govna koja su bila na bini, CBGB je bio smrdljiva rupčaga, a najviše od svega je smrdio onaj vlasnik Hilly Kristal, koji se valjda nikad u životu nije okupao. Nakon prvog nastupa smo rekli da tamo više nikada nećemo kročiti nogom. Nakon toga smo samo te godine tamo svirali 22 puta.'
Uskoro se pročulo da se u CBGB-u događa nešto što se ne može čuti, vidjeti i doživjeti ni na jednom drugom mjestu u New Yorku. Bendovi i muzičari su osim lokalnih propalica uskoro postali i publika i izvođači, ukratko okupljalište gdje se stvari događaju bez scenarija.
Krajem svibnja 1975. klub postaje lokalni fenomen, a uskoro ga otkriva i stara garda njujorške scene poput Reeda, Calea, Iggyja Popa, Ginsberga i Linde Ronstadt (koja je svojevremeno istrčala iz kluba nakon dvije pjesme Ramonesa).
U lipnju 1975. Kristal diže ugled klubu i organizira The Top 40 Unrecorded New York Bands Rock Festival (Rock festival 40 najboljih njujorških demo bendova). Među inima, svirali su Patti Smith, Blondie i Talking Heads. John Cale tada uočava Patti i postaje producent njezinom prvom albumu 'Horses' koji izlazi iste godine, dok Ramonesi i Blondie svoj prvi album objavljuju 1976. godine.
Television izdaju 'Marquee Moon' u vlastitom aranžmanu 1977, a iste godine se na tržištu pojavljuje i prvi album Talking Headsa. CBGB ulazi u legendu kao rasadnik nove scene, koja je još uvijek previše divlja da bi napravila veći uspjeh u SAD-u, izvan granica Velike Jabuke, ali zato Europa, u kojoj je tih godina punk pokret na vrhuncu, širom ot
vara vrata.
Ono što je najveća odlika CBGB-a jest to što je, bez obzira na uspjeh bendova, taj klub i dalje bio mjesto izlaska njihovih aktera, koji su mu svakako dali neizbrisiv pečat. Ona izlizana fraza: 'Očekuj neočekivano' bila je svake večeri na djelu ulici Bowery na broju 315. Upravo su se ondje Ramonesi popišali u pivo Johhnyju Rottenu iz Sex Pistolsa, kad su ovi boravili u New Yorku.
Connie, ljubomorna djevojka Dee Deeja Ramonea, skoro je svaku večer šamarala potencijalne udvaračice svojem dečku, ili bi ih u najblažem slučaju gađala bocom, a nije bila rijetka situacija kad je obračun završavao na ulici ispred kluba. Dee Dee je jednom prilikom stavio kovanicu između prstiju kako bi izrezao Connie s kojom se i sam znao tući šakama na šanku. Unatoč svemu, njihova veza je promatrana kao velika romansa.
Plakati i obavijesti su se lijepili po unutrašnjosti kluba, a Hilly Kristal je krajem 80-ih primijetio da mu se klub smanjuje jer se stari plakati nisu skidali od kad je CBGB počeo s radom, pa je na nekim mjestima sloj papira bio debeo i do jedan metar.
Negdje u tom razdoblju počinju i preuređenja, ali ona nisu bitno promijenila prvobitni izgled mjesta koje je odavno dobilo kultni status, jer i poslije 70-ih u rock svijetu vjerojatne ne postoji niti jedan bend koji se nije popeo na stage u ulici Bowery, a demo sceni New Yorka CBGB nikad nije zatvorio vrata. Hilly Kristal je i dan danas 'boss' CBGB-a.
U 32 godine neprekinutog rada sirotinjska i problematična četvrt u kojoj se nalazi klub polako je promijenila svoje lice, niknuli su skupi hoteli u susjedstvu, a usporedo s time se počela doseljavati i bogatija klijentela.
Apsurd je nastao onog trenutka kad su zbog novog urbanog plana nametnuti i viši standardi ugostiteljskih objekata u Bowery streetu, a CBGB se našao na meti kao mjesto koje se ne uklapa u novu sliku, pogotovo zato što je vlasnik ustrajno držao niske cijene piva i alkohola.
Zvuči vam poznato? Ako u budućnosti i postane muzej, bit će to sterilan prostor u kojem je život odavno zamro, a ako ne, možda dobije i mramorni WC.
Post je objavljen 06.07.2006. u 22:50 sati.