jeste li kad razmišljali o tome kako bi lijepo bilo kad bismo svi bili slobodni? sloboda je u biti preteška riječ za mene.. ja neznam ni šta to znači.. da, ljudi moji.. popravni nisam prošla, i trenutno sam ko u vojsci.. ne smiješ ovo, ne smiješ ono.. samo sam zaboravila pitati dali smijem disati... a i onako dišem preko kurca, neda mi se više živjeti, jednostavno nemam volje.. netko će reći da sam sebična zato što to možda i nisu tako veliki problemi, ali za mene jesu.. to ne traje samo ovih dana, to moje stanje traje malo duže, samo što to nitko ne shvaća, a niti se ja trudim da itko shvati.. jer i da kažem nekome, znam da me nitko nebi razumio.. zbilja više nemam volje za ništa, ne nalazim ni jedan dobar razlog za koji bi živjela..jedna moja meni bliska osoba je rekla da sam ja uvijek u svemu u krivu, i da nađem nešto što sam radila a da sam dobro napravila.. da se bar može odlučivati dali se želiš roditi ili ne.. ja sam 100% uvjerena da se nebi rodila.. pomišljam na svašta.. i neznam želim li to.. kad samo pogledam oko sebe, vidim da i postoje neki ljudi koji me vole i kojima je stalo do mene.. tu se dokazala moja mama.. moja najveća podrška u svemu.. i kad jesam u pravu i kad nisam u pravu.. žao mi je što se ta žena previše trudi oko mene, što joj je previše stalo.. i ona uvijek imam vremena za mene, koliko god joj teško bilo.. i ja joj glupača na takav način vraćam.. ne zaslužujem ništa, samo radi nje! krivo mi je što sam joj sve vratila na krivi način.. možda će jednog dana shvatiti da sam se trudila, ali da moj trud nije nikome donesao ništa dobroga..i mislim da nikada neće saznati koliko mi je žao radi svega toga, koliko puta poželim da sam mrtva, jer ja nju ne zaslužujem! danas sam pričala sa sestričnom i rekla mi je da me ne prepoznaje.. da sam uvijek imala svoj stav, i da ga nikad nisam bila luda izgubiti, a sad da je odjednom sve to nestalo, da sam se promijenila... i svi mi govore da se trebam boriti, ali meni se više jednostavno neda, nemam volje, sve što želim je da zaspim i da se nikad više ne probudim... u zadnje vrijeme sve mi e ruši.. kao kad posložite domino onako jedan dugačak red.. i nešto krivo napravite, i sve se sruši... i kolio ste se trudili sve to sagraditi.. bili ste ponosni ako ste uspijeli nešto tako veliko napraviti, i odjednom sve to nestane.. s obzirom da vam se sve srušilo, neda vam se sve to raditi ispočetka, neda vam se čak ni dignuti onaj jedan mali domino i početi ponovno polako.. eto, uspijela sam opisati svoje stanje.. i još ako su one kockice crno bijele boje.. onako, cijelo domino crne boje, a točkice bijele.. te bijele točkice označavale bi moju sreću... a da stvar bude bolja.. samo je jedna kockica kao ja... ona koja ima samo onu jednu amlenu točkicu.. nadam se da ću uskoro izaći iz ovog beda, jer zbilja više ovako ne mogu.. i ostaje samo jedno pitanje.. BITI ili NE BITI?
Post je objavljen 06.07.2006. u 21:37 sati.