...You got a fast car
I want a ticket to anywhere
Maybe we make a deal
Maybe together we can get somewhere…..
Dok vozim katkad naprosto volim skrenuti u neku ulicu. Taman prije nego dođem pred kuću naglo stisnuti papučicu gasa i samo projuriti… Napraviti krug, odlutati…
I vozila sam se danas. Iza prvog ugla odbacila razum. Navila radio do kraja i zapjevala, volim pjevati glasno u autu, makar nimalo sluha nemam.
Volim kad padne večer i svjetla grada obasjaju ceste. Voziti se i promatrati ljude koji hodaju, gube se na vrelom trotoaru sivog grada.
I neku noć vraćajući se doma, stanem na semaforu i ugledam stariju ženu kako sjedi na stanici, gleda besciljno u neku točku i čeka autobus.
Gledajući je tako nisam mogla da ne pomislim.. Jeli njen autobus možda već odavno prošao, a da ona toga nije niti svjesna..?
Jeli možda i moj vlak na postaji, a ja nervozno lomim prste razmišljajući dali ući u njega ili još čekati…?
Sjedimo li svi mi tako često i čekamo neki autobus, neki vlak… A oni pored nas prolaze, a mi stojimo sa ruksakom na leđima i nikako da se ubacimo u neki vagon..
Strahujući tko zna kamo nas može odvesti. Hoće li nas odvesti na željenu destinaciju…?
I stojimo tako strahujući dok autobusi i vlakovi prolaze, a mi i dalje sa istim ruksakom stojimo na željeznim konstrukcijama života. Obučeni u paučinu i namirisani sjetom i strahom.
A vlakovi stoje samo 5 minuta na stanici i kad odu, odu zauvijek.
I onaj zeleni vlak je možda prošao….
I da, doći će drugi, uvijek dođe. Doći će i treći. I četvrti.
Ali onaj možda vozi u neku daleku zemlju u koju slijedeći neće voziti. Neku sa onih slika. Znate onih, slika iz čudnih snova neprespavanih noći. Ali u onom je možda bio netko tko u slijedećem neće biti. Možda bi ušli, otvorili vrata kupea i upitali:
-Mogu li ovdje ostaviti svoj kovčeg? A taj netko bi naglo ustao, uhvatio nervozno ručke torbe, zagrlio i prošaptao:
-Pa gdje si dosad..? Znaš li koliko te čekam…
…..
Hajmo uskočiti u neki vlak...
.....
...I remember we were driving, driving in your car
The speed so fast I felt like I was drunk
City lights lay out before us
And your arm felt nice wrapped 'round my shoulder
And I had a feeling that I belonged
And I had a feeling I could be someone, be someone, be someone……
Tracy Chapman, Fast car
Post je objavljen 06.07.2006. u 21:08 sati.