Znate, ognjište, čvarci, Mate Mišo s radiotranzistora i topli zagrljaj mame. Sve milosti iz djetinjstva u koje nedvojbeno spadaju i šale. Predlažem novu i svakodnevnu praksu kojom bismo oplemenjivali naše MP okružje, a sastojala bi se od zapisa neke od šala koje su vaš dom i srce grijale. Pa započinjem jednim klasikom.
Ide Perica s razredom na kampiranje. I prvu večer, drugarica provjerava jel svi spavaju, a samo mali Ivica plače u svom šatoru.
I pita ga ona: pa što je dragi dječače.
A on odgovori: Ja ne mogu spavat sam jer doma uvijek spavam s mojom mamom.
Drugarica će na to: Eh, nije to dobro, al ajde, dođi spavat u moj šator.
Ivica sretan pođe, al pri legnuću neće san u njega već se nešto vrpolji.
Pa ga opet upitne drugarica: Pa što je sad Ivice?
A on će na to: Mene mam uvijek pusti da joj stavim prst u pupak.
Drugarica reče: Nije to dobro, al ajde, možeš i ti meni staviti.
Za par trenutaka, drugarica uznemireno urlikne: Ivice, pa to nije moj pupak.
Ivica: He,he, pa nije to ni moj prst.
Brek
Post je objavljen 06.07.2006. u 20:34 sati.