Jedan dan manje.prosao je cak i dobro.do rucka sam imala barem tri krize.a onda nakon iznenadjenja na renchijinom blogu,razgovorom s ariannom i mojim amico speciale i lukinim neocekivanim pozivom za izlazak veceras osjecam se puno bolje.a najbolje od svega je sta sam napokon,barem za danas,van onog kaveza sto laborotorijom zovu.sutra mislim pitat profu da ostavi grilje(skure) otovorene jer me puca teska klaustofobija unutra.ne vidim ni sunca ni mjeseca.zidovi se suzuju a meni nestaje zraka.mrzim to mjesto.muka mi je od same pomisli da cu sutra opet morat tamo provest dan i tako do kraja mjeseca.moram nekako izdrzat mada bih radije bilo sta samo da ne moram tamo biti zatocena.ali sve ima svoje zasto.ovo mi je skola.ne bih radila kao znanstvenica ni da Nobel ustane iz groba i osobno me pozove!!hvala svima onima koji su uz mene.voli vas neopisivo vasa luda lontana
Post je objavljen 06.07.2006. u 20:38 sati.