Marketing
Pohvala hortenzijama
Kada ujutro, proklinjući život, kletu sudbu, kapitalizam i sudbinu jarac, ubijen u pojam, poluživ izađem iz kuće i krenem na posao, najprije ugledam ovaj prizor:
I da, bude mi ljepše.
Kućica u cveću
Trava oko nje
A na puteljak pada hlad
Sa grana dunje dve
Zapravo, nemam dunje oko kuće, samo glog i breze, vampirima mogu probosti srce, a ostalima oprati kosu. Trava i korov, tu nitko razuman neće primijetiti razliku, puteljak... pa ne znam, ajde, nazovimo to tako... Ali imam hortenzije.
Kad se podsjetim, nisam oduvijek živio s hortenzijama, ali kao da jesam. Neću ih nikada ni spomenuti na prvom mjestu najdražeg mi cvijeća, to je rezervirano za fuksije, a i pogled na rascvjetale lošinjske ljubičice, katkad već u veljači, draži mi je od ovog:
Ali hortenzije su late bloomer i zapravo sam ih uistinu zavolio tek zadnjih godina, kada smo zapustili okoliš kuće i kada su narasle do ovih razmjera. Naime, najednom su od kržljavog blijedoružičastog cvijeća počele postajati velike i plave, kao u pjesmi Buldožera. Ružičaste su mi hortenzije i dalje tako tako, no plave i one koje bacaju na ljubičasto su zakon i pogled na njih me uvijek iznova oduševljava (ipak sam dečko, plavo mi je odmalena u krvi i oko guze, a ne roza).
I inače, valjalo bi oženiti cvjećarku. Svaki posao nosi svoje traume, znam, ali mi se nekako čini da cure iz cvjećarnica baš i ne nose brige i posao doma (osim ako su njihove, pa se moraju brinuti o financijama). Kao i da taj posao sam po sebi nosi neku dozu smirenosti. Sad, vjerojatno samo idealiziram i u realnosti ih zli gazde iskorištavaju, te rade prekovremeno za dva soma kuna i maštaju o boljem poslu blagajnice kod Peveca, ali iskreno se nadam da nije tako, da si mogu dozvoliti određenu usporenost i mir, gotovo nezamislive na drugim poslovima, danas.
Jer malo je tako žalosnih stvari kao ne biti okružen cvijećem. Čak i kada to ne uspije izliječiti rast zloćudnog lopoča u plućima voljene (da, opet čitam Viana, bilo je i vrijeme). Sa sve većom bih grižnjom savjesti prolazio kraj svih tih cvjećarnica i, pogotovo, cvjećarki, zviždućući La violeteru, da ne znam da idem doma. Gdje me čekaju hortenzije.
Post je objavljen 06.07.2006. u 18:16 sati.