Marketing
Ludi dan
Možda sam ja preosjetljiva, a možda su ljudi oko mene zaista pokvareni, sebični, pakosni...
Ne znam, znam samo da mi svakim danom sve više uništavaju samopouzdanje.
Danas smo predavali dnevnike na potpis. Mlađi kolega koji je tek počeo raditi uredno je uskladio dnevnik s mojim, praktično su identični. Uđe on na potpis ravnateljici, izvrsno, pohvali ga kako je to dobro napravio, a tek je na početku.
Uđem ja, kad ono nevalja. Izmislila je neke stvari (koje nema ni on, a njemu ih nije tražila) da moram još nadopisati.
Izađem iz ureda i brojim polako do 1000
Napravim što je tražila i vratim se... A ona hoće ponovno vratiti!
A ja ne dam. Upela k'o tovar, neću izać dok ne dobijem potpis...
I dobila ga...
Mladom kolegi kao neugodno, ali nije propustio prenijeti ostalima njene riječi hvale, a nije se ni sjetio reći da je sve od mene prepisano...
Izdržah sve stoički na poslu, a kad dođoh kući, slomila se dragom u naručju...
Sad sam opet ok, smirih se. Jedva čekam da sutra odradim što mi je još ostalo i ne želim vidjeti ni čuti niti retka o poslu...
Za bolji nastavka dana evo vic:
Dodje Amerikanac u Zagreb i sjedne u taxi da malo pogleda grad.
Vozi se tako on kraj Ciboninog tornja pa pita taksistu:
A: "Što vam je ovo?"
T: "To je poslovna zgrada, a kraj nje je sportska dvorana."
A: "Kod nas u Americi takvu zgradu naprave za sedam dana."
Voze se dalje, prolaze kraj Velesajma kad opet pita majstor:
A: "Što je ovo ovdje?"
T: " To je sajam na kojem izlažu tvrtke iz cijelog svijeta."
A: "Kod nas u Americi takav sajam naprave za manje od tjedan dana..."
Taksist već polako ludi...
Prolaze oni kraj Katedrale, kad pita Amer:
A: "A što je ova lijepa građevina?"
T: "Nemam pojma. Toga ujutro nije bilo..."
Post je objavljen 06.07.2006. u 14:30 sati.