Za svaki ljudski odnos potrebno je dvoje, dva, dvije... ljudi. Zaslužne su dvije strane. Ili krive. Sve što se ljudima događa posljedica je djelovanja obje. Pa čak i za rat, ubojstvo i sl. Stoga, ne tražimo krivce. Nisu nam svi neprijatelji, suparnici, protivnici. Svi mi samo smo sudionici u predstavi što zove se Život. I nećemo govoriti o krivnji – postoje samo pogrešni koraci, postupci, potezi. Nećemo govoriti «trebalo bi», bolje je reći «bilo bi bolje». Nećemo spominjati uvjete, pravila, ne, mi ćemo se dogovarati. Dozvoliti ćemo da druga osoba ima ( i treba imati ) drugačije mišljenje. Ja znam da nikoga od vas ne mogu promijeniti. U nikoga se ne može usaditi osjećaj požrtvovnosti, pripadnosti, ali JA mogu tome težiti. Mogu svijetliti, mogu iskriti. Moje je da ponudim i darujem. Znam da sjeme ponekad padne na kameno tlo. Ali i na plodno. Zato neću prestati sijati, jer nikada se ne zna... ako se u bilo kome probudi iskra dobrote i prihvaćanja, moj cilj je postignut. Ako uspijem, makar sa jednim čovjekom – JA sam uspjela. A i on je. Ako učinimo jedno dobro djelo – svijet će postati bolji. Neće li tada i nama biti bolje? Po principu «šalji dalje» nemojmo dozvoliti da se prekine najčvršći lanac na svijetu – lanac dobrote. Dobrote same, dobrih ljudi, dobrih djela. Ima dobrih ljudi, ali u ovo vrijeme zla, oni se ne usuđuju otkriti. Ne usuđuju se biti drugačiji. Boje se poruge. Nemojte se bojati. Pa kome su se više rugali no Isusu? Neka se rugaju! Na njihovu savjest ide to. Ne na vašu. Kada se uspijete izdići nad porugu, prijezir i nerazumijevanje većine (?) nadišli ste sami sebe i dotaknuli nemoguće – dotaknuli ste Nebo. I možda ćete tamo biti usamljeni, ali, vjerujte, pogled je božanstven. Kada jednom uhvatite «pogled sa visina» nećete se više nikada htjeti vratiti u nizinu.
Vrijeme je da se pokrene...
Put je dug i neka je...
Gledati s visine, ne znači s ponižavanjem. Gledati s visine znači ponizno! Iznad svake naše ljudske visine, postoji ona veća i viša. Postoji Bog. A naše ja da upravimo pogled k Njemu. Po horizontali križa, ljudima trebamo pomagati, ali po njegovoj vertikali, naše misli i naša stremljenja pripadaju Bogu. I u njima smo ponizni. Prema Bogu i možemo biti samo poniznima. Nad ljudske se slabosti valja nadići. A ne nad ljude.
Post je objavljen 06.07.2006. u 14:42 sati.