umotana u svilu bolne čežnje,
ona vrti u rukama bisere
punjene uspomenama
na bezgrešno djetinjstvo
izula je cipele/zaboravila zatvoriti
vrata/zazvati izgubljeni razum
krvave su bile njegove oči
kada je vidio,
u harmoniji zalaska,
u kaleidoskopu svjetlosti
kada je vidio slomljeni smiješak
nje, savršene...
p.s. ne pišem novi post dok se ne udostojite ostavit 30 komentara (hm, znači nikad ga neću napisat...)...: )
Post je objavljen 06.07.2006. u 12:55 sati.