Marketing
...Beware! Vraćam se korijenima - depresivno/suicidalan post...
You have been warned….heh….Ste ikad stali usred gradske špice,dok su ljudi prolazili pokraj vas poput bezoblične mase lica,poput ovca…U tom trenutku osjećate se tako izdvojeno da je to preblaženo stanje teško opisati.Sve vidite u usporenom filmu i imate feeling da ste jedini koji se ne ponašate poput kiborga iz Star Dreka…Ako ste se ikad,barem na trenutak tako izdvojili,shvatit ćete me kad kažem da se uvijek baš tad u vašoj glavi otvori neka duboka rasprava sa samim sobom.Tako sam i ja stajala na Cvijetnom dok su moja buduća exfrendica i jedna beduinka trčale od Benettona do TerraNove(OMG…Drop dead!),a ljudi me čudno gledali misleći da sam sestrična onog zlatnog tipa s Trga…
Baš u tom sudbonosnom trenutku,kraj mene je prošao jedan poluzagrljeni par što je prouzročilo katastrofalnu reakciju mog izopačenog mladog uma.Tip je jednim dijelom face(naime svojim lipglossavim usnama…eww..
)davao «pusu» na njezin obraz,a očima pratio ritmičko pomicanje stražnjih mišića(guzica,jebote!) neke ženske 10 metara od njih.No,ni ona nije ostala nevina.Dok je njezin dragi izbuljivao oči,ona je imala flert okršaj s nekim mladim cvjećarem...*sighz*
U stvarnosti,živo mi se jebe što su oni radili ili bilo tko u 2 km radijusa oko mene,al je to pokretač moje destruktivne rasprave.Zašto se trudimo nekome pokloniti svoje povjerenje i pažnju,ako će nam jednog dana garantirano zabiti nož u leđa?Prijatelji,za koje bi ubila,izdaju te zbog irelevantnih stvari…Obitelj,koju si primoran voljeti,iznevjeri te na milijun načina…Eh..i vječno pitanje «prave ljubavi»…Kad će ljudi više shvatiti da to ne postoji?
Sagledavši sve te «svijetle» aspekte života,došla sam do zaključka da ako ti je život sjeban ko meni(a ja sam znanstveni slučaj sjebanog života…već sam ušla i u stručnu literaturu…)čemu onda živjeti?
Najlakše bi bilo sad zaustaviti ovaj za vas beznačajni post jednog još beznačajnijeg bloga i predozirat se s tabletama(kojih na sreću imam i previše) i time završiti ovu ironiju postojanja - my life.
No,ako bi već odlučila otići,onda bi to napravila malo korisnijim.Popet se na zgradu moje jebene škole(burn,bitch,buuuuurn!)i dozvati pozornost svih u spomenutoj zgradi.Nakon nekog zanimljivog i šaljivog texta,bacit se uz posljednji «woooooohooooo».Dobra strana:starci ti tuže shithole i oderu ga masno
Loša strana:bijela linija krede koja je ocrtavala tvoje tijelo teško ide dolje….
Odbacivši takvu ideju,pomirila sam se s sudbinom.I shvatila da je to najhrabrija(ali i najjadnija)odluka koju sam mogla donijeti.Ostat ću još malo na ovom nepravednom svijetu šminkera i meterosexualnih Ken-lutaka....
Ili barem do neke druge prilike kad otkrijem kako još više zajebati moj dragi shitpitch i nanijet im nepopravljivu štetu…hehehehe…..
Kad sam napokon završila moju duboku raspravu i oči mi se opet dovele u fokus,zamijetila sam dvije stvari.Moja buduća exfrendica i njezina draga beduinka nisu bile nigdje,i na drugom kraju Cvijetnog stajao je jedan tip u istoj pozi kao i ja prije 3 minute.Uz manijakalan smijeh koji je okrenuo nekoliko glava zabrinutih sugrađana,zabila sam ruke u svoje džepove i okrenula na peti prolazeći kroz horde bezglavih sjena.Možda i nije sve izgubljeno…
«I am the one who chose my path
I am the one who couldn´t last
I feel the light pulled from me
I feel the anger changing me.
Betrayed!
I feel so enslaved.
I really tried
I did my time…»
KoRn – Did My Time
Post je objavljen 06.07.2006. u 10:00 sati.