Quod licet Bobi licet bovi. Ili: ako može Bob, mogu i ja. Razgovarati sam sa sobom, to jest, i tako na pitak način sažeti novosti. Pa hajdemo:
Qad će Q?
Usqoro! Evo sam jučer posqenirao većinu materijala!
Čini li mi se ili qasni?
Ne čini ti se. Qasni iz nekoliqo razloga. Prvi je zamor ljudskog materijala (mene) uslijed previše posla na raznim stranama, a drugi je jedna nepredviđena kvaka koja me na dobrih mjesec dana demoralizirala.
Kaqva kvaqa?
Bio sam dogovorio s Goranom Delićem da u dva nastavka serijaliziramo Cathunterse, treći album Smogy Boya koji je davno započet u Strip Artu i tome sam se jaqo veselio no na qraju je dogovor propao i to me baš rastužilo jer mi se činilo da je razlog propasti sitničav i bezvezan. Ali dobro, i taqo se tog stripa vjerojatno nitko više, osim mene, i ne sjeća.
To nije prvi put da propadne neqa zamisao. Prije si se znao u letu prekobicnuti i smisliti novu qoncepciju, a ne gubiti mjesece.
Smislio sam i sada novu qoncepciju, ali baš me bio obuzeo umor i taj neki osjećaj uzaludnosti. Znaš, idealna funkcija Q-a je zamišljena dvojako: najprije informirati ljude što se događa vani, a onda pokušati pokrenuti i domaću produkciju koja bi, ako već ne bi parirala uvoznoj, onda barem slijedila iste principe relevantnosti i autorstva ... A prvo je značajno kašnjenje Q-a došlo kod broja 10 koji je zamišljen kao posve domaći i na 16 stranica više ...
Čeqaj malo, Q10 nije imao šesnaest stranica više!
Pričaj mi o tome ... Nije, ali je trebao no svi koji su obećali nisu napravili strip tako da sam jedva napunio broj. Zaqljučak je (moj) tada bio kako domaće produqcije imamo toliko da bismo, u najboljem slučaju mogli napuniti dva broja godišnje, a i to uz puno bičevanja i ako sam napišem pola stvari.
Je l' to loše?
Pa, dobro nije. Dodaj uz to izjave čitatelja koje otprilike glase kako je "Q onoliko dobar koliko u njemu nema domaćih autora" i postane ti jasno odakle osjećaj uzaludnosti.
Jasno mi je, ali zašto se onda uopće truditi oko domaćeg stripa. Ako ga nitqo ne želi raditi i niqome nije stalo do toga da ga čita, tada ga valjda ne treba ni objavljivati?
Zato što mislim da je jedini način da imamo pravu, živu scenu i industriju, jedini način da budemo prava stripovska zemlja taj da imamo domaću produqciju koja će qomunicirati s domaćim čitateljem. Volio bih vidjeti strip u svakim novinama, albume u knjižarama, volio bih da ljudi čitaju domaće autore zato što to žele, a ne iz samilosti.
Oprosti aqo je pitanje neugodno, no čini mi se qao da zapravo govoriš kaqo bi htio da čitaju tebe?
I to, jasno. Iluzija publike je ono što me godinama držalo u ovom poslu, iluzija da negdje netqo čita to što radim i da je samo pitanje vremena qada će se ovdje moći crtati vlastite stripove i živjeti od toga. Ta me iluzija, nažalost, pomalo napušta.
Zar živiš loše?
Ne, zdrav sam i debeo. Ali zadnje sam tri godine živio (i izdavaštvo osovio) na ušteđevini od najamnog rada, doprehranjujući se primijenjenim stripom za udžbeniqe. Sada je, međutim, stiglo vrijeme da se to mijenja ...
Što se mijenja? Izdavaštvo? Najamni rad? Udžbenici?
Sve. Mentorovo je naqladništvo, financijski gledano, u najboljem slučaju na nuli. Što će reći da sam tri i pol godine radio besplatno, da sam uloženo potrošio i zauzvrat dobio puno skladište robe koja ide kaqo ide, ali ne ide najbolje. Dobro, to je znani riziq, ali je i signal da stvari treba promijeniti i izdanja osoviti tako da ne vode u novi gubitak, ne izdavati (ako se išta izdaje) projeqte koji nisu unaprijed pokriveni. Mister Mačak Magazin dobar je primjer unaprijed pokrivenog projeqta gdje su troškovi pokriveni ljubaznom suradnjom knjižara Libellus i Alan Ford.
Čeqaj, želiš li možda reći kaqo Q više neće izlaziti?
Ne želim to reći niti to govorim. No, nešto će se morati promijeniti. Q će do broja 14 izlaziti kao i do sada, jer je takav ugovor s Ministarstvom qulture. Nakon toga se nešto mijenja, ali ni sam ne znam što. Pokušavam ne dozvoliti umoru i uzaludnosti da sad progovore iz mene, ali jednostavno ne mogu više gomilati remitendu u svome malom skladištu niti raditi zabadava. Ne znam, qad vidimo Q15 znat ćemo što je na stvari.
A Q blog?
Q blog puni godinu dana za dva tjedna i to je opet dobar povod za promjene. Znam da ljudi ne vole promjene, ali ni ja ne volim kad je sve isto. Uz to i Q blog je, jasno, neplaćen rad kojeg si više ne mogu priuštiti jer se gorespomenuta ušteđevina od najamnog rada izgrickala i nalazim se u ne naročito veseloj situaciji da tražim plaćene i samo plaćene poslove. Sve ovo drugo, rađeno iz hobija i kojekaqvih ideala, morat će se redelegirati na stražnji sic pa tako i Q blog. Umjesto svakodnevnog osvježavanja, predviđam da ću na blog stavljati nove materijale, recimo, dva puta tjedno - arhivsqi strip srijedom i magazinsqi prilog nedjeljom.
Nema više dnevnih vijesti?
Ne znam. To će ovisiti o dobrim ljudima, budu li ih htjeli raditi. Ova mi je godina dana poqazala da je su dnevne vijesti posao kojeg mogu raditi, ali koji je pomalo jednoličan (sve mi se vijesti čine kao da smo ih već čitali) i koji nije ispunio svoju osnovnu funkciju - nije podigao prodaju tisqanog izdanja. U onih par navrata kada mi je trebao odmor priskočili su divni entuzijasti (Bob, Djole, zm, Marko, Marko, Melina, Marrin ...), ali ne znam smijem li od bilo koga očeqivati da nastavi s dnevnim vijestima. Svi imaju svoj posao i svoje živote. Bilo bi lijepo, ali ...
Zadnji dan vijesti je, daqle?
Zadnje dnevne vijesti koje ću raditi bit će za petaq, 21.7.
A naqon toga?
Naqon toga, šljaqa za pare, ako je nađem. Završavanje neqih obećanja i, teq naqon toga, prostor za nove zamisli.