Toliko sam se puta našao u situaciji da uđem u konflikt s ratobornim osobama koji su toliko nesretni da bi se svađali sa svima. Prvo sam se na silu suzdržavao, davao im za pravo, što ih je u biti zbunjivalo. Danas, naime, na konflikt ide konflikt, a ne cvijet. Kasnije mi je prešlo u naviku, a sada bez obzira na sve pružim osmijeh. Da ne pričam bez veze znaju oni koji me s ovoga bloga i osobno poznaju. Baš kad vas netko napadne trebate prema njima pokazati ljubav, jer to ćeš ih više smesti nego da se sukobite. Na kraju vam svi takvi jedu iz ruke. Neki moji poznanici govorili su mi da kad idem tako dobrim da to činim iz svojih sebičnih ciljeva i da je to sve samo zato što imam potrebu da me svi vole. Uvijek će biti kritičara, radio dobro ili loše. Također, svi smo mi u životu stjecali puno lažnih prijatelja zbog toga što nešto činimo, zbog toga što nešto jesmo, ali smo dobivali i istinske neprijatelje. To nije razlog da odustajemo i silazimo s našeg puta, zar ne!? Sjetim se i kolikim sam ljudima našao posao, izvadio ih iz problema, posudio novac, bio i jesam jamac za kredit. Već sutra, kad je meni sve to trebalo, svi kao da su zaboravili što sam prije učinio za njih. Kada sam opet stao na noge, isti su mi se opet obraćali za pomoć. Nisam odbio.
Bio sam užasna osoba. Ne tako davno, prije četiri, pet godina. Iskrenost i poštenje bili su mi strani film. Kad čovjek preokrene samoga sebe, kad doživi kopernikanski obrat, kad krene putem iskrenosti i poštenja, ljudi mu prvo ne vjeruju, sam imaš svoje ratove u glavi, postaješ ranjiv, ali ako ustraješ isplati ti se, postaneš uzor.
Isto tako, godinama možeš graditi neki odnos, ili nešto materijalno, svejedno. Godine truda mogu biti uništene u tren oka. Pokazalo se da ne treba odustati ni kada se to dogodi. Slično je kada pokušaš pomoći nekim ljudima. U početku se ljute, misle da imaš neki svoj osobni interes. Kao da bolje prihvaćaju kad ideš džonom na njih, nego cvijetom. Ali i najtvrđa stijena se prije ili kasnije slomi.
Bitno je da uvijek daješ najbolje od sebe.
Ovaj post posvetio sam jednoj bakici od 75 godina koja redovito čita moj blog, inače profesorici francuskog i engleskog, kao odgovor na neka njena upućena mi pitanja.
UPDATE: Upravo doznah da je moja draga Divljakuša rodila malenoga Franu (3500 g i 51 cm). Presretan sam! Čestitke slatkoj Magici!
Post je objavljen 06.07.2006. u 07:23 sati.