Marketing
Smisao života
Ne znam kako dalje...Gotovo je, život mi nema smisla više...Svaki put mi srce pukne i ja to sebi iznova i iznova dopustim.Ništa, moram ostat jak, govorim sebi gledajući kako se približilo kraju. Kraj sam već vidio prije 20 dana, ali ništa nisam mogao poduzeti. Svaki pokušaj pomirenja je propao. Ne mogu se pomiriti, ne želim. Prvo je ona otišla kući. Nisam vjerovao da će tako brzo otići.
A ja sam vjerovao u nju, u nas, do samog kraja. Do posljednje minute, sam vjerovao u čudo i kad smo ostali bez Šimića i Šimunića i dok god su tekle sekunde posljednje. Ali nažalost ona je otišla kući. Naša reprezentacija. I približava se kraju. Svjetsko. Jebo, šta ću sad? Zadnjih par dana totalni denial, u mojoj glavi. Gledam utakmice i kad završe neriješeno u regularnom dijelu, sretan sam jer ću vidit produžetke.
Šta kad završi? Ostat će velika praznina. 4 godine pa opet. A sve ožiljci. Navijački. Zapravo je cijelo to prvenstvo nešto jako loše po navijače. Bilo kako bilo uvijek 31 zemlja plače a jedni slave. Hrvatska je '98 bila treća i svi smo ponosni, ali sjetite se Thurama i ona dva gola. Koliko god bilo lijepo to treće mjesto, toliko to ispadanje boli. Da me bar nogomet ne zanima. Znam, po mojoj teoriji bi bio peder.
Al šta ima veze, bolio bi me kurac za nogomet (ili guzica), namazao bi se uljem i šetao Hvarom.
Jednom je pokojni El Presidente Tuđman izjavio da je nogomet moderna zamjena za rat i osvajanje. I imao je pravo. Nogomet nije samo igra, to je puno više od igre. Jer gdje se to premijeri i predsjednici zemalja nalaze van službenih sastanaka, osim na tribinama stadiona, gledajući važne utakmice?
I postoji li veća satisfakcija od razvaljivanja mrske zemlje na nogometnom planu?
Mentalitet jedne reprezentacije je ogledalo jedne zemlje.
Pogledajte samo Engleze. Narod koji od kako postoje, uvijek u nekoj zavadi sa svima. Nitko im ne paše. Bolesno su ponosni na sebe. Totalna preslika cijelog tog mentaliteta na englesku reprezentaciju. Busaju se u prsa, njihovi tabloidi se raspišu, Beckham je kao Churchill, Rooney je heroj jer je zgazio Carvalha po jajima. Kod Engleza je sve teatralno. Ipak su kraljevina. God save the Queen su pjevali. Možda bi bilo bolje da su pjevali Robinson, save the penalty! Došli su teatralno, ispali su teatralno. Pa su bili patetični. Kao u ratu, kad neko izgubi bitku. Beckham, kapetan rekao da je kraj. Predao vrpcu nekom drugom. Englezima su suze išle na oči, kao i na dan kad je pao Berlin.
Dalje, Talijani, pederi i šupci, uvijek se provuku. Zar nije tako uvijek bilo sa Italijom u njihovoj ratnoj povijesti? Bili fašisti, nikakvi borci, okrenili se, pokunjili i prošli. Neokrznuti, mislim kao država.
Švabe?
Borilački mentalitet? Jurišali su kao Panzer divizija. I koliko god naoružanja imali, volje, morala i organiziranosti, oni izgube. Totalno narod koji mora dotaknit dno, da bi dotakao vrhunac. Sad su na dnu.
Iako poraženi, ostali su jako ponosni.
Francuzi? Pratite njihovu povijest i vidjet ćete uspone i padove kako se izmjenjuju. Revolucija, pa sranje, pa Napoleon, pa njegov pad, pa ih je pregazilo u drugom svjetskom, pa se sad opet digli.
Francuska reprezentacija? Ispali od bugara '94, nisu se kvalificirali na prvenstvo. '98 prvaci '00 prvaci europe, '04 nisu dali niti jedan gol na prvenstvu?!, '06 povratak otpisanih.
Idemo na Balkan
Srbija? Raspala se država, raspala se i reprezentacija. Groteska jedna velika, od njihovih vođa. Isto takva groteska i sa vođama na terenu.
Hrvatska. Priča za sebe. 4,5 milijuna ljudi, isto toliko izbornika. Nacionalno jedinstvo u porazu od Brazila,
pljuvanje jednih po drugima u neriješenom protiv Australije. Dalje neću više...
Uglavnom kada neka zemlja želi nekom jebat mater, neće je napast, nego će je pobijedit na zelenom travnjaku. I onda će državljani jedne zemlje na televiziji gledat državljane druge zemlje kako plaču.
Ucviljene majke, žene a bogami i sinove. Neka pate majku im njihovu. Oni nas godinama ugnjetavaju!
Sjetite se samo kad je Pršo uvalio onaj gol Slovencima za prolaz na europsko. Pa da je Hrvatska birala nije
mogla bolje se osvetit za Piranski zaljev.
Pa onda recite da je nogomet bezveze. I da je najvažnija sporedna stvar na svijetu.
Nije.
Najvažnija je.
Post je objavljen 06.07.2006. u 03:08 sati.