Stojim ili sjedim. Dišem ili držim dah. Gledam ili žmirim. Mirišem ili ne osjećam nikakav miris. Čujem ili sam gluh. Osjećam ili sam potpuno otupio. Boli me ili ne osjećam bol. Ludim ili mi je svejedno. Ali štogod da se događalo sa mnom, Ona je uvijek prisutna. I u stanju najvećeg ludila i spokoja želim vikati njeno ime. U stanju najveće boli ili potpune neosjetljivosti, u stanju osjećanja ili potpune otupljenosti, u stanju slušanja, mirisanja, disanja, ili pak potpuno suprotnom... ma kojigod, štogod, kadgod, gdjegod... tu je Ona...
Volim ju mrziti, mrzim ju voljeti, ne volim ju mrziti, ne mrzim ju voljeti! Prije, sada i zauvijek... Ona! Moja božica ljubavi i mržnje, kaosa i reda, mira i rata, prijateljstva i neprijateljstva! Moje sve i ništa, moje sada i nikada! Moj... paradoks...
Post je objavljen 06.07.2006. u 00:47 sati.