Sjećam se kad sam objavio ovu priču kako ste me zasuli komentarima uzduž i poprijeko. Iz nekih razloga, maknuo sam je, ali sad su ti razlozi prošli pa vam je vraćam. Kad sam je maknuo, bilo je još više komentara, ali hajde.... Valjda me puca ova sezona parenja lovaca na zmajeve koju proživljavam zadnje vrijeme....
Who's gonna ride your wild horses?
Za Ocean-eyes, i sve.... ne znam.... istinita priča
Who's gonna ride your wild horses?
Često puta sam to pjevao kada bih odlučio pustiti curu. Uvijek mislim, eto, otišla je. Sva lijepa, i tako to. Znate, sve žene su lijepe. I ono, fakat. Super. Pomislim onda, hej, mala, tko će jahati tvoje divlje konje ? Ali bila je jedna kojoj je ta pjesma posebno odgovarala. Znate, U2, Bono Vox, i to, onaj irski band, ta pjesma.... Who's gonna ride your wild horses.
Ne znam što je. Dupe-glava, ono, nikada ne znate zapravo što se dešava s nama muškarcima i ženama. Ne smijem je opisivati, morate znati.... možda bi je prepoznali, jer ionako će kad tad netko provaliti «Sinke» i onda ću biti djevac s imenom i prezimenom. I ne znam što će onda biti.... znate, na kraju ove priče, reći ću da postoji nezanemariva mogućnost da je ona u biti cura koju bi.... a ono, koju bi svaka emotivna djevojka zgazila i derala se na nju da su muškarci zli, ali da se ne smije igrati tako s osjećajima.... i, hoću, reći, možda je mala nekakva teška kravurina, ali znate.... ja sam lovac na zmajeve.... i ja ne smijem vjerovati da su ljudi zli.... i zato će ona uvijek biti za mene Oceaneyes. Na kraju.... kao....hajde Sinke, popij taj Zoloft i nemoj piti....Sinke, nemoj piti....znamo da ti je teško, ali ono....ti lijekovi su opasni kada se miješaju s alkoholom.... Ali daj.
Odi u guzicu, Oceaneyes.
Uglavnom....
You're an accident waiting to happen
You're a piece of glass left there on the beach
Bilo je naporno tih dana. Tris i ja smo se upoznali i bilo je super. Tris je bio zadovoljan s mojim mačevanjem, i ja s njegovim, i Tris i ja smo bili braća ali nismo si to stigli reći. Stari dvor bio je ukrašen jutarnjim zrakama sunca koje su grijale jednu staru komodu s prašnjavim knjigama. Tris je bio zadovoljan. I ja isto. Kupio sam Trisu šalicu na kojoj piše nešto lijepo, da mu bude za uspomenu. I dok sam je premještao u svome ruksaku ušla je klinka. Mda.... nije mi bilo ništa. Okej, prekrasna je, ali kada već radiš dva posla ( lov na zmajeve i dramaturgiju ) i u oba susrećeš lijepe žene.... kao, ništa. Ali ona je bila posebna.... po nečem.... ona se, ne znam, kao što sam rekao.... ona se zaljubila u mene. Pojma nemam kako.... jedva da je bila punoljetna i iskreno.... u biti, možda sam ja neiskusan, ali prvi put sam to shvatio kada se smijala i rekla da je, ne znam, nešto njoj nacrtano na pupku. I onda mi ga pokazala. Onako, lijepo, pola tijela pokazala. Bilo mi je blesavo. Mislim, mislio sam....ne znam. I od onda je stalno radila takve stvari, ali puno plemenitije.... kao, daj da pročitam tekst, i nagne glavu prema mom licu i gleda papir u mojim rukama....znate onaj osjećaj, kada ste zapravo....imate neke osjećaje koje ne možete nazvati ljubavlju niti zaljubljenošću....i u tom trenu....ona jedan milimetar dodirne svojim licem vaše, one, kožu na vrhu obraza. I znate da to, ne znam, da misli nešto drugo, onda bi pazila i ne znam.
Važno je napomenuti, na njenom licu.... bilo je nešto.... znate, to je patetika..... teška....ali ona je imala dva najdublja oceana na licu s kojim je gledala.... Imali ste osjećaje da bi, kada bi poljubili te oceane, osjetili morsku, slanu svježinu. Kada bi je poljubili u oči.... željeli bi da su..... hoću reći, znate.... hoću reći....kada sam je ja poljubio u te oceane na tren....na tren sam pomislio da je svako dijete u Africi sretno.... i da svi imamo za jesti.... i da djeca ne umiru u pobačajima i ratovima.... i da je sve na svome mjestu, da se fazani iz Slavonije druže s tuljanima, i tako to. Da nema zmajeva u biti, i da ja ne moram više biti lovac na zmajeve....
Hey hey sha la la
Hey hey sha la la
Manevar nisam ja izmislio, ali znam da mu je autor neki drugi lovac na zmajeve. Ili nešto takvo.... Ali palio je na nju.... Kafić je bio lijep, ali neuredan. Znate, kao, ne znam. Lijep kafić. I taj tip koji je bio uz nas.... nisam bio fer prema njemu. Jako sam se lijepo razgovarao i to je bio pametan dečko.... ali ispod stola, njena i moja ruka su vodile ljubav.... mislim, to nije bilo maženje kao, daj da te držim za ruku.... to je bilo poput valova koji su prelazili jedan pored drugoga....patetika, totalna.... znate, hahahaha, patetika totalna.... i kada je taj tip otišao.... e pa, onda se odjednom desilo da ,je li, mislim....ne znam ni sam, mislim, u jednom trenu sam se dignuo i shvatio da me te njene ruke drže za ramena....i iako sam se bojao, opet, bio sam nekako siguran....kao, super.... Htio sam nešto reći o laptopu, ali možda se Bog smilovao pa mi je šapnuo manevar.... ona me je držala za ramena a moje su ruke bile na njenim koljenima. A njene usne.... kako da kažem....Bože, imala je prelijepe usne. I ja sam rekao....» Ja ne znam što će sutra biti.... niti prekosutra.....niti dan nakon....niti što je bilo jučer niti što dolazi idućih godina....i tako....ali ja znam da ću ja sad tebe poljubiti.... i neću te čak niti pitati.»
U njenim oceanima.... nije bilo neke ljubavi, ne znam....bilo je nečeg takvog, ali ja ne znam to objasniti.... bilo je valjda....ta nekakva ljubav kada držite dečka, drage cure, dečka koji vam kaže takvu stvar. I onda je....ne znam. Ne sjećam se mnogo.... u biti znam.... otvorila je usne i onako, malo zažmirila. A ja sam ostao visjeti u zraku u istoj pozi jer nisam mogao doseći do njenih usana jer mi je smetao stol za kojim smo sjedili. Bilo je blesavo....kao, ja rekao.... «Znaš, kao plava trava, nikamo ne idem, tko te pita što si pila, jeli smo sedamdeset puta»...pričao gluposti dok sam odmicao stol.
I pričam ja tako gluposti.
I poljubim je.
You're dangerous 'cause you're honest
You're dangerous, you don't know what you want
«Lijepo smo zabrijali.»-rekla je
«Tebi je ovo brijanje?»-pitao sam uz smiješak.
«Pa ne znam.»
«Ljubav ili avantura.... ne znam ni ja....»-rekao sam.
«Što?»-rekla je i oči su joj zasjale.
«Hoću reći....ako je ovo ljubav, onda ćemo je blagosloviti....ako je avantura, onda ćemo je se sjećati s radošću.»
Dao sam joj mjesta da se povuče. Da, kao, hajde, nije mi stalo do tvojih poljubaca....
Nije mi stalo do tvojih poljubaca, Oceaneyes. Kao, nije. Mislim, ako želiš, možemo biti dečko i cura, i nije da ja sada ne znam kako to želim, ali da imamo djecu i da radimo djecu koja mi se smješe iza tih tvojih dubina na licu.... i kao, ti bi ne znam....
«Ja bih voljela iskreno....hoću reći....» Bože, kako je bila prelijepa kada je to rekla. Ne znam da li je bila ljepša njena bojažljivost i neiskustvo ili....ili moje neiskustvo. I strah. Eh,da. Ali ja sam onda rekao «Ja bih te volio voljeti», a ona je tog trena stavila svoju ruku na moju glavu i poljubila me.... i tako. Cijelo vrijeme mi je kroz glavu išla misao kako joj reći za moj junf i sve.... ali onda me je poljubila i opet su se fazani igrali s tuljanima. I tako, nismo se ljubili dugo, ali.... junferu je sve super, a mislim da je sve to super.... i da je Oceaneyes u biti super cura.... i kada je rekla da se boji da kada se ja vratim u Zagreb da ću je prevariti i tako to....neiskusno derle ne zna da sam ja lovac na zmajeve....i kao, ne zna....i ja sam iz torbe izvadio jedan papir i rekao da ću joj napisati predbračni ugovor.... i tako, svi su se u tom bircu smijali.... Oceaneyes i ja smo radili ugovor....Članak 1 bio je da smo vjerni i da imamo povjerenja..... Članak 2 da imamo razumijevanja i da nikamo ne žurimo....kao ono, smijala se «kao, jedan članak kaže da smo strpljivi a drugi da ne žurimo.» A ja sam joj to pravno objasnio da kao, biti strpljiv znači da nećemo odmah pokolebati se pred problemima.... a ovo drugo, kao ne žurimo- da ne traži od mene da se ženimo za devet mjeseci. « Smijala se. Svidjelo se to mojoj Oceaneyes....mojoj Oceaneyes, curi u koju sam se zaljubio. Napisali smo dva primjerka ugovora i oba potpisali.... I tako....
I onda smo opet malo pustili fazane da se igraju s tuljanima.
Well you tell me things I know you're not supposed to
Then you leave me just out of reach
Odlučili smo tajiti. I moram odmah priznati, to je bila moja ideja.... mene je to zabavljalo....a ona se osjećala sigurnije.... i dok sam jednom, nakon poljupca, promatrao njene oceane s te blizine da sam osjećao morsku obalu.... pričala je o Oscaru Wilde-u. I o njegovim aforzimima....znate, kao kada je rekao za sebe da boluje od genijalnosti.... a ja sam rekao da jako volim Wildea....i da se furam na njega. Da sam plagijator Wildea kada govorim o svojoj genijalnosti....jer mi smo svi genijalni....i svi smo divni.... i ovaj svijet ne može biti toliko ružan ako pored te zgrade u kojoj smo bili ima toliko krošnji. I da sam ispod njih ja našao nju....moju divnu Oceaneyes....i trebalo je biti super.... trebao sam joj reći da apstiniram od seksa prije braka, ali da zapravo to sve skupa....da nisam neki mamlaz, da je to samo jedna sfera mojeg postojanja, da onako....da nije to teško i zacementirano.... i da ako se i desi.... da će barem biti olakotnih okolnosti oko tog grijeha....kao....da mislim da će to biti kao «Vodili su ljubav, nisu se trošili. Pogriješili vrijeme, samo to.» Ali nešto se desilo tada.... osjetio sam zmaja.... zmaja....ne strašnog, ali nije trebao biti tu....mi lovci na zmajeve, mi ih možemo osjetiti....kao što valjda oni osjećaju nas.... znate kako se kaže....»When the dragon comes, the DragonSlayer emerges»....i to je cijela priča o meni. Držao sam je u svome zagrljaju i držao je.... nastojao sam disati zrak koji je izlazio iz njenih nosnica....ne znam zašto, nije nekakav fetiš....he he....znate, kao, svijet bi bio puno ljepši kada bi mi ,bića na ovome planetu, toliko voljeli jedni druge da želimo disati zrak koji izlazi iz nosnica drugih....ne znam....he he, bilo bi lijepo....i smiješno.... stalno bi bili jedni drugima na nosu....he he...he he.....zar ne? I tako, pitao sam je....kao.... «Da li si ti tužna radi nečeg?» I kao, ona ništa. Šuti. A u očima joj piše kao....»Ti....tebi je stalo....» Šuti. Gledao sam je svojim očima. Ja nemam tako lijepe oči kao neki drugi ljudi, ali one mogu od vas dobiti ono što želite reći.... kada vas lovac na zmajeve pita da li ste tužni....to znači da ste....ne znam.... da ste....mislim, mi smo ljudi koji.... kada vas lovac na zmajeve pita da li ste tužni, onda vi u svome srcu znate da smo mi lovci na zmajeve. Vi nas prepoznate. I ona me je prepoznala. I pomakla je svoju predivnu glavu gore-dolje. Bila je tužna radi nečeg. Pitao sam je.... ali onako, kao....»Jesi sad sretna?» I nasmiješila se. I primila me za ruku. I opet, fazani i tuljani. Nije rekla što je problem, ali nisam navaljivao. Uplašio sam da na trenutak prestane vjerovati u to što vi mislite da su bajke....znate kao, ljudi misle da zmajevi ne postoje.... i ne postoje lovci na njih....ali sve je bilo super....Oceaneyes me je primila za ruku i išli smo prema nekim našim prijateljima. Maknula je ruku a ja sam joj stavio svoju na guzu. Nisam je zašlatao, samo kao.... onako, čisto kao, tapš-tapš, znate, ništa seksi. Nije željela da misle da smo skupa. Prijatelji kojima smo išli. I rekla je zamuckujući, moja draga Oceaneyes je rekla zamuckujući.... «Sinke....ja ne znam....ja sam imala jednu vezu koja je trajala jako dugo....i ne bih trebala reći to....to se ne kaže ljudima koji se znaju tako, par dana....ali znaš....idu naši prijatelji....neću ti reći sad...idu naši prijatelji, ne stignem to reći kako spada....» «Daj reci!»-rekao sam zaljubljeno i opušteno. «Ja sam djevica.... i ne bih željela da žurimo....» A ja , budala, kažem....»Ja sam isto djevac.».... a ona me razočarano pogleda....kao....»Nije smješno, Sinke, nije mi lako biti djevica. Jako je teško biti djevica danas, Sinke.» To nije rekla, to joj je pisalo u očima. I onda je potrčala svojim prijateljicama. A ja sam bio tako sretan. I bilo je super. I ne znam.... Isuse....hvala.... ti si genij....ovo je prekrasno.... pokazati ću joj blog i onda će vjerovati....pa ja već pola godine ovdje govorim da sam djevac. I tako to.... i na kraju krajeva, nije grijeh oženiti se, imati djecu.... i tako....voljeti nekog više od svake kapi krvi koja kola srcem živog lovca na zmajeve.... i iako nije grijeh reći Mihaelu da bi voljeli, kao, zmajeve....malo manje loviti i posvetiti se toj predivnoj drugoj osobi.... nije li grijeh nekoga voljeti više....mi lovci na zmajeve....smo jako rijetki....naša krv, u našim srcima....znate ljudi....ona je....mislim.... kako to reći.... Da li bi dali život za nekog, samo tako....to nema veze s junfom, znate....junf, seks....to su samo ljudske radnje.... seks je lijep ali u biti, on je samo stvar kao išmrkavanje nosa....ako ga začinite ljubavlju, tek onda postane nešto više.... znate, meni su neki ljudi rekli da sam ja zreliji od nekih bludnika....ali tako...hoću reći....po zakonima ovog svijeta....grijeh je nekog voljeti više od svog života a da ga znaš samo jedan dan.... i niti ja to ne mogu objasniti....ne mogu....ali kao.... ako je to za ovaj svijet opasno....ako je to grijeh za ovaj svijet....onda će ovaj lovac na zmajeve biti grešnik kakvog nema....
Oh, the deeper I spin
Oh, the hunter will sin for your ivory skin
Took a drive in the dirty rain
To a place where the wind calls your name
Under the trees the river laughing at you and me
Hallelujah, heavens white rose
The doors you open
I just can't close
Kolege su potrčale naprijed. Kasnilo se. Mi smo išli malo sporije. Stali smo pod jednim fenjerom, starim fenjerom. Rijeka koja je prolazila kroz grad šumila je.... i odjednom je počela padati ledena kiša, ali ne jako. Ona je drhtala od zime, ali znate....kao....meni ništa nije smetalo....»Smijem te poljubiti na kiši?»-pitao sam je.
Nasmiješila se i da....znate,već.... fazani i tuljani. Bože....Bože, ti si genij. Ti si genije....i ja sam zaljubljen. Bože dragi....tako sam živ, osjećam kako mi krv šumi u ušima i te dvije mušice koje su letjele na svjetlu fenjera.... i kišne kapi koje su poput kometa jurile kroz te snopove....i Oceaneyes....Oceaneyes....Biti će sve u redu, Oceaneyes. Ja.... Bože.... koja patetika. Kakva patetika, a opet....kao da ne može drukčije....
Well you left my heart empty as a vacant lot
For any spirit to haunt
Ispod jednog kipa sam je čekao. Poslao sam joj već dvije poruke. Rekla je.... pjevala je.... kao....jako volim mjuzikle....oni su dio mojeg svijeta.... ja sam pitao da li ja mogu biti dio njezinog svijeta....i ona je rekla da već jesam.... ali kao.... da ne bi željela da na završni tulum idemo zajedno.... kao, rekla je jedna prijateljica....jer cure, he he, one moraju imati prijateljicu kojoj sve kažu. Prijateljica joj reče «već se svašta priča». U redu. Prvo sam mislio, malo ću se zafrkavati. I bili mi na tulumu. I ja odoh van malo....i pošaljem poruku. Sutra idem u Zagreb, pa hajde....da se još jednom pozdravimo.... nije se javila. Ušao sam unutra....a ona je bila pored neke čudne bratije.... nisam ih nikada prije susreo. Klinci odjeveni kao kvazi-nešto-punk-rock. Ma znate, kao, punkeri s dvadeset. I smijali se.... I ona se smijala....ali ja nisam bio ljubomoran.... Poslao još jednu poruku i rekao kao.... daj mi nešto reci prije spavanja....i otišao. I sutra, bio sam....a fakat su super ti novi vagoni u vlaku....čisti, lijepi....i bila je neka draga bakica. I ja sam imao mobitel u rukama. I zazvoni. Kao, stigla poruka. «Bla bla bla bla. Oprosti.» U biti kao, «Biti ću iskrena. Ja moram biti trenutno sama. Ti nisi dečko za mene. Oprosti.» I ništa, znate....u biti....ne znam.... Bože....hoću reći....znate što želim reći.... želim reći da sam to zapravo očekivao....jer želim reći da kada živite ovako kao što ja živim onda nekada upadnete u vlastitu kratku priču....onako, dese vam se neke stvari koje bi vi napisali svojim likovima i ovo je bila jedna od tih.... i tako.... mislim....ne mogu to opisati....ali kao....kao da sam u toj poruci preko mobitela....ne znam....hoću reći....to je dramaturgija....to je dramaturgija života....posljednji put kada sam je vidio, rekla je da sam postao dio njenog svijeta....a idući put kada se sretnemo, nećemo si biti ništa....nikada nismo razgovarali....tu....nikada....jedna poruka i to je jednostavno.... tako.... možete li zamisliti, mislim, sada se malo smijem kao- he he he he- ali zar nije to nekako jezivo....pozdravite se s poljupcem....poruka preko mobitela.... mrtva, glupa poruka, mrtva, ništa....i drugi put kada se sretnete....pitao sam zašto....»Nisi ti kriv. Možemo li biti prijatelji?» Razgovarao sam dalje....pisao poruke mirno i hladnokrvno....znate, kada se borite protiv zmaja, morate biti mirni i hladnokrvni.... ali u redu. I iz načina na koji je to pisala....znao sam da je to zaista Oceaneyes. A što je ona skrivala? Što? Zmaja? Pa ja bih ga, kao....ali što ako ona možda tog zmaja voli na neki čudan način....kao što žena voli muškarca koji je tuče.... i tako.... što....
Who's gonna ride your wild horses
Who's gonna drown in your blue sea
Who's gonna ride your wild horses
Who's gonna fall at the foot of thee
Dva ujutro je trenutno. I whiskey je pri kraju. I ne znam. Ne znam što da sad napišem, u ovom trenu. Da li se ona smije negdje....»mislio je da sam djevica»....ili plače «zna da sam djevica». Ali ja to ne mogu. Kao, znate, ne bi trebali spašavati princeze u koje smo zaljubljeni.... ne znamo što je za njih najbolje. Nismo dovoljno hladnokrvni....Ali Oceaneyes....
Oceaneyes....
U rukama držim naš predbračni ugovor.
Oceaneyes....
Zmajevi, ljubavi....ti ne znaš kako izgledaju....nije fer....nema veze s iskustvom.... ljudi će reći, on je junfer, pa sad to kao ima neke veze.... što, da nisam junfer bih bio zreliji? Što bludnici znaju a ja ne znam? Što bludnici uopće znaju? Ili ljudi koji nisu bludnici i nisu zli u srcu, ali seksaju se prije braka. Kao, to je užas.... kao, ti Sinke nisi tako nizak da se seksaš prije braka.... kao, Sinke, potpuno je normalno da čovjek koji ima 25 godina bude junfer.... potpuno je normalno....ti su mlad, pa to ne razumiješ....ali tvoja će ti žena biti zahvalna....zato što ljudi ne apstiniraju od seksa prije braka, zato ima puno rastava.... a posebno to važi za žene, znaš Sinke....žena se muškarcu zapravo samo jednom može podati jer ima samo jedan himen, Sinke.... i ako tvoja supruga neće okrvaviti plahtu prve bračne noći onda je....kao, ne znam....onda si prevaren Sinke.... znaš Sinke, ti ništa ne znaš o životu....Sinke, mladiću.... I na kraju, imaš taj opsesivno-kompulsivni poremećaj....znaš.... imaš rane koje tvoji prijatelji ne žele....Sinke, te rane koje imaš.... tvoji prijatelji....oni ih se boje.... Sinke....ti si neiskusan....cure su....moraš biti pametan....moraš biti taktičan....već ti govorimo otkad te znamo, otkad si postao lovac na zmajeve....da ne smiješ nikada reći da nekog voliš....ne, nikada....možeš to misliti, ali nemoj reći....
Ljudi te se boje, Sini...Sinke....
Post je objavljen 05.07.2006. u 23:25 sati.