Marketing
oblacno popodne #3
***
Otvorio sam oci.
Iznad mene lezalo je tamno, vec naelektrizirano
nebo.
Zatvorio sam opet oci, gutajuci vlazni zrak
kroz bolno, krvavim trnjem izbodeno grlo.
Bjeloocnice su me boljele, crpile su snagu
moje ostarjele volje, kolutajuci naokolo.
Plamteci mrak zaklopljenih vjedja zamijenim
tihim prokletstvom kasno poslijepodnevnog neba.
Postajuci svjestan hladnih si udova, okrenem
glavu u stranu. Metalna mreza ograde
plivala je kroz prostorno-vremenski kontinuum,
sve dok nisam shvatio da me previse
alkohola vec ucinilo budalom.
Vrlo ponosno ustao sam, sto me
kostalo svijesti.
Pao sam na pod, smijuci se svojoj
mizernoj volji jace od munja, melodicnije
od gromova.
Usnuo sam san da nisam sam.
Crno zamijenjeno gadjenjem na
njenom licu postalo je sivo
zarobljeno u susecem
smjesku kojeg sam, sasma
mamuran i krvav, odaslao
divnoj jednolicnosti iza posivjelih,
utrnulih mora. Gore, iznad
ljubicastog shvacanja.
Lezim u snu neprekidnih bolova.
Ja nisam od svijeta. NIsam
za svijet. Za nju. Njeno moralno
shvacanje.
Prestar sam za cekanje.
Moj zivot tinja, a njen je dah
presnazan.
Svako protjerivanje krvi po tijelu
Sizifovo je nasljedje.
Ustani, idi dalje. Ljubljeno te
neshvacanje ocekuje nestrpljivo.
Prokleti bili trachci oblacnog
mi pijanstva.
***
Post je objavljen 05.07.2006. u 22:40 sati.