Doma! Doma sam! Ne znate kako je divno doci doma nakon dva mjeseca znajuci da je napokon, barem za kratko, sve gotovo i mozete se malo opustiti. I sve je divno, novo, cak mis e cini da neke nove stvari moram uciti o svom gradu jer svakako ima promjena. Samo, ne bi to bio moj zivot da nisma zakomplicirala i ove godine i ne znam jos uvijek hoce li sve dobro proci s ispitima. Zapravo, samo mi je jedan ispit u pitanju. Malo kazete? Da, mozda brojcano, ali po obujmu ucenja to je kao da imam 3 ispita. I gusi me, svakog dana, svakog sata samo o njemu razmislja, o tome sto ako ne prodjem, koliko cu biti razocarana, kolio ce moji biti razocarana. Necu moci to podnijeti, u glavi imam najgore scenarije u slucaju neprolaza, razmisljam sto cu i kako cu i bojim se. Bojim se svoje reakcije ako ne prodjem. Bojim se sto uopce pomisljam na to, razmisljam. I to me gusi, najgore je kada legnem u krevet i ne mogu zaspati po sat vremena zbog toga, samo razmsiljam i hocu da placem, ali ne mogu jer ce me moji cuti. A kada, u rijetkim trenutcima, ne razmisljam o tome, onda mi je krivo sto sam zaboravila. Skroz fucked up. I zbog toga se ne mogu opustiti. Malo mi je lakse sto ucim (iako ne za taj predmet, ali za istog profesora) jer barem znam da nesto radim.
Inace, ljeto je malo dosadno pocelo jer sam vecerima uglanvom doma, iako nije da se zalim jer mi je cijela ova kucna atmosfera nedostajala i jedva sam cekala doci. Zapravo izadjem predvecer, ali kazem-ne smeta mi. Uvijek sam bila kucni tip. Iako znam da ce mi i ovo uskoro dosaditi jer osjecam se prestaro, prije nekoliko godina je tako lagano bilo izaci vani, upoznati nekoga. I trazili smo potpuno drugaciju vrstu zabave. Iako, kako smo se rodica i ja provele su subotu je licilo na nekadasnju srednjoskolsku zabavu: pice, Lovrjenac, drustvo uokolo :)
Idem gledati neki spanjolski film, rekli su mi da je odlican, povijesni je.
Current mood: Falling away from me
Post je objavljen 05.07.2006. u 20:53 sati.