Marketing
Gazda janez?
Od jutra do mraka, s harmonikom u rukama i čašicom za milodare, od tramvaja do tramvaja mladi Rumunji putuju zagrebačkim ulicama zarađujući za život.
Svirači iz Temišvara
Najmlađem na kojega smo naišli deset je, a najstarijem sedamnaest godina. Svirkom mađarskih i ruskih narodnih pjesama od putnika uvijek izvuku poneki sitniš. Slika je to s kojom se svakodnevno susreću putnici u tramvaju posljednjih mjesec dana. S četvero maloljetnih, uredno odjevenih Rumunja iz Temišvara razgovarali smo jučer na tramvajskoj postaji kod Westina. Iako su, kažu, u Zagrebu tek tri tjedna, znaju poneku riječ - hvala, kuna i gazda, kako zovu svoga poslodavca, koji je, kažu, Hrvat. No baveći se harmonikaškim "poslom" u različitim državama, tečno su naučili talijanski i španjolski jezik.
Već smo svirali u Italiji i Španjolskoj, a nakon Zagreba opet ćemo nekamo, vjerojatno u Italiju. Ovdje zaradimo oko pedeset kuna na dan, ali sve ide Gazdi. Mi dobijemo samo za hranu ispričao nam je 17-godišnjak ljubeći svoju kolegicu. Dodao je da pije samo vodu iako priželjkuje pivo.
Iako su na poslu od jutra do mraka, ne žale se, jer kažu da su naviknuti na takav rad.
E sta la vita (i to je život) rekla nam je djevojka, sjedeći na harmonici i ručajući breskvu i banane. A tko je taj Gazda, nismo uspjeli doznati. Policija nam o mogućim žrtvama trgovine ljudima nije dala nikakve informacije. Tek su nam svirači rekli da im je gazda isti, bez obzira na to gdje rade.
Cane prenosi s monitora
Post je objavljen 05.07.2006. u 20:16 sati.