Nije lako živjeti otvorenog srca u svijetu koji nas opterećuje s toliko zlobe i negativnosti. Takav život nosi mnogo više patnje, razočarenja i tuge. Kada držimo naše srce otvorenim, ono sve upija i svaka situacija nas duboko dotiče. Ne izoliramo srce od boli ni naše ni tuđe. Naša osobna razočarenja potpuno su otvorena za javnost. Svi vide našu nesreću, a svatko može uzeti naše srce i privremeno se njime poslužiti, nanoseći nam bol. Mogu nas lako iskoristiti kako bi doživjeli visinu, a nas umanjili.
Nitko ne želi takav život. Kao djeca smo možda i bili takvi, ali su nas onda takva iskustva natjerala da se zatvaramo, malo po malo, potpuno smo učahurili svoje srce, te ponekad znaju proći i dani, a da baš ništa ne osjetimo, da nas ništa zaista ne dirne. Možemo čuti o strahovitim stradanjima, prijatelji nam puni tuge i boli mogu prepričavati svoja iskustva, a mi, iako ćemo im htjeti pomoći, nećemo osjetiti baš ništa. Na takav način se dovodimo u drugu krajnost. U želji da ne osjetimo bol, zatvaramo se ne osjećajući ništa. Upadamo u melankolično raspoloženje, koje nas korak po korak vodi do misli o besmislenosti života. Živimo bez entuzijazma i životnog elana, rutinski obavljajući svakodnevne poslove čekajući čudo koje će nas usrećiti. Ali to čudo se nikad neće dogoditi, ili možda hoće rijetkima, dok mi ostali moramo naučiti uživati u životnim sitnicama i proživljavati život kroz male stvari.
Zbog toga pokušajte otvoriti svoje srce. Svako negativno iskustvo će ga ojačati, ali će zbog toga i pozitivna biti snažnija.
Sigurno u vašoj blizini postoji bar jedna nevino naivna, neiskvarena osoba koja vjeruje da je život fer, a ljudi uvijek dobronamjerni i vrijedni povjerenja. Oni svaku novu situaciju doživljavaju otvoreno, puni povjerenje i potpuno se predaju bez obzira koliko se puta razočarali. Od takvih ljudi bismo mogli podosta naučiti. Jer oni imaju taj djetinji način razmišljanja. Njihova neiskvarenost i srčano promatranje situacije oko sebe donosi im veselje i neko unutarnje zadovoljstvo. Vidjet ćemo da su uvijek nasmijani i sretni, a u pravilu su vrlo dobrog psihičkog zdravlja.
Pjesmica...
Sebi
Račune drugih plaćati,
krivnju nositi,
tek radi postojanja
samo malo mira željeti
poneki san dotaknuti,
biti što jesi,
biti kriv za svoje greške,
biti voljen za sebe,
odbačen radi sebe,
živjeti za sebe,
jer i tako niko
ne živi za mene.
-Josip-
Post je objavljen 05.07.2006. u 16:48 sati.